NE SJEĆAM SE DA SAM IGDJE JEO BOLJU RIBU: Ovo je mjesto daleko iznad pojma “riblji restoran” , malo gdje u nas možete uživati u tolikom ribljem blagu!

Marica i njezin suprug Korado Morin, više kao logističar, ovaj su model prihvatili među prvima na otoku i odmah zbog finih jela koje su spravljali postali poznati. Kuhala se jednostavna domaća spiza, u spoju kulinarskog naslijeđa Lošinja i Raba otkud je Marica rodom, a servirala u njihovu tinelu. Tu sam prvi put jeo verzi na pofri(h), jelo koje je zahvaljujući njima prvi put dobilo i javni legitimitet jer se dotad kuhalo samo u kućama. U njemu si odmah mogao prepoznati svu logiku šparnog života na otoku gdje su najbolje recepte mogli smišljati jedino od onoga što im je bilo na dohvat ruke. To je bilo polje i more (još nešto malo svinja, živad, nešto više ovaca i malo divljači tko je mogao biti lovac). U polju su brali broskvu i krumpir, a u moru lovili najjednostavnije za uloviti - lignje.

Taj spoj dao je okusno čudesnu kombinaciju. Bilo je tu i drugih jela ovog pučkog tipa, ali puno raskošnijih, kao što su palačinke punjene blitvom i prelivene janjećim žgvacetom. Ta su jela ostala na jelovniku mjesta koje se od skromne ideje odavno prometnulo u jedan od najposjećenijih restorana na otoku. Marice i Korada već dugo nema, a još za njihova života upravljanje restoranom, koji je posljednjih godina doživio nekoliko proširenja, preuzeo je njihov sin Igor sa suprugom Katicom. Igor je očito naslijedio majčin talent za kuhanje i on je glavni chef ovog jako dobro vođenog obiteljskog restoranskog pothvata. Katica je, pak, zanat izučila u Njemačkoj i kao profesionalna konobarica preuzela menadžeriranje svih restoranskih poslova, ali nikad nije napustila svoju osnovnu profesiju pa je i dalje u ulozi glavne konobarice.

Vjerojatno je jako ponosna što joj već nekoliko godina pomaže i kći Karla. Jasno vam je da se radi o obiteljskom restoranu, sada već s lijepim stažem, u kojem su i kuhinja i odnos prema gostima u potpunoj kontroli Morinovih. Otkad je Igor preuzeo kuhinju, restoran je postao još naglašenije riblji. Nije to čudo - i on i svi njegovi prijatelji podvodni su ribolovci, nekadašnji i sadašnji natjecatelji, članovi slavnih otočkih ribolovnih društava. Uz pomorstvo i brodogradnju, od šezdesetih godina prošlog stoljeća naovamo Lošinj je postao svjetska prijestolnica podvodnog ribolova. Upravo je ova činjenica kao malo gdje drugdje vidljiva u ovom restoranu. Ovo je mjesto daleko iznad pojma “riblji restoran” jer ćete malo gdje ne samo u nas, nego i na cijelom Mediteranu moći uživati u tolikom ribljem blagu. Ovdje vam nude toliko različitih riba da stvarno možete odabrati da vam sprave i onu za koju je malo tko čuo. Tu na svoje dolaze najviše Talijani, narod s ulovom prebogatim ribarnicama, naši susjedi koji su, uz nešto malo udaljenije Grke, veliki štovatelji ribljih bokuna.

Ako sam u prilici birati, ovdje ću jako rado pojesti kirnju, sve rjeđu i, nažalost, sve manju ribu. One uobičajene veličine od pet, šest kilograma, a u ovom restoranu vidjelo se i one po deset pa i više kila, više gotovo da nisu ulovi podvodnih ribolovaca. S podosta grižnje savjesti, jer vrsta je očito na izmaku, naravno da pristajem i na manje primjerke, ovdje uvijek, kao gotovo i svaka druga riba spravljena “forno”, dakle u pećnici. U njoj, upravo tako spravljenoj, ostaju svi sokovi i sva esencije njena okusa. Početkom prošlog mjeseca jedna usputna večera počela je upravo tom mojom ovdje najomiljenijom ribom - kirnjom. Doduše, u najblažoj, gotovo benignoj izvedbi, ali je zato do punog izražaja došao tek ove unikatne ribe. Servirali su je prijesnu, tek uz malo njihova domaća maslinova ulja, na ploškama crvenog luka i zelene paprike.

Dalje su me ponudili pečenim krakom oveće hobotnice koju su položili na kuhanu blitvu uz mlade krumpire i prepečene cherry rajčice. Isto jako fino. Bliže onome što sam vam dosad pričao o ovdašnjem ribljem carstvu bio je pomalo osuvremenjeni brodet s manjom škarpinom i lignjama s peškafonda, tek s malo šuga i trokutima prepečenog kruha, u potvrdu da sam u otočkoj ribljoj prijestolnici. Spoj podvodnog ribolovca, velikog ljubitelja riba, mora i jako dobrog kuhara u jednoj osobi rijetko se gdje sreće. Ovdje su s ovim gazdom štovatelji ribljih zalogaja na velikom dobitku.

Za ovaj restoran glasujte OVDJE!