Fotografija: Mario Kučera
Ubrzo se postavilo ozbiljno pitanje kojem je trebalo studiozno pristupiti: Ima li što slatkog? Bio je dovoljan samo pogled i već smo znali da idemo put Cukarina pa ćemo usput uzeti koji klašun svojima doma jer baš nigdje nećete kušati onakve kakve radi gospođa Smiljana Matijaca.
Približavajući se toj maloj butizi koja bez lažne skromnosti uživa kultni status na otoku ali i u cijeloj zemlji, polako smo mogli razabrati grlati i srdačni smijeh koji nam je dolazio u susret. Vidjet ćete, ako je još uvijek neki slučajem niste posjetili, ta životna energija entuzijazma i iskrenosti zarazna je koliko i njezini kolači. Beskrajno. I tako već 25 godina.
Baka Smiljana koja je također bila prava majstorica u pravljenju slatkog
"Uh, gužva je! "rekao je netko od nas kad smo si na tu opasku zajednički dali i odgovor uz smijeh: "A kad nije?" Samo što nogom kročite na prag Cukarina u sljedećem trenutku već ste opijeni zavodljivim mirisom kolača, rogača i citrusa. Svu pažnju plijeni vam staklena vitrina u kojoj se nalaze divote od klašune, spomilja (ne puslica! spomilja), broštulanih mindela, amareta, harubica i ostalih slatkih ludorija.
Amareta - divan kolačić od mljevenih mindola (badema)
Cukarin umočen u prošek
Kuharica Mate Jankovića "Croatia - The Cookbook"
"Čekajte! Ne možete mi snimati gladni!" brzo će gospođa Smiljana iako joj bezuspješno pokušavamo objasniti kako smo baš s ručka. "Ovakvo slatko još niste probali, a imam i nešto novih stvari! "odgovara ova divna žena zaraznog osmjeha. I doista! Ovakvo što niste imali probati baš nigdje drugdje. Krećemo s dobro poznatim nam klašunom s kojim smo se već susreli i sad na prvi zagriz osvježavamo sve divne uspomene i okuse od zadnji put. A prošlo je predugo!
Recept: Korčulanski klašun
*Smiljanin recept iz kuharice Croatia - The Cookbook
Klašun je stari korčulanski kolačić punjen svilenkastom kremom od oraha koji svoju popularnost danas može zahvaliti upravo Cukarinu. Nekoć su se radili samo u posebnim prilikama, a služili su se u svim velikim prigodama životnog ciklusa jednog čovjeka. Bogatije kuće mogle su si priuštiti i spremanje zaliha ovih divota za neočekivane goste, a uvijek su se čuvali u limenim kutijicama u kojima nas u većini slučajeva danas zadese igle i konci. "Koliko dugo mogu stajati?" Upitao je talijanski turist pružajući pripremljen novac gospođi Roberti. "Mogu dugo izdržati, ali ne brinite za vrijeme jer ih sigurno više neće biti za 20 minuta" kroz smijeh će gospođa Roberta, a mi se vraćamo guštanju korčulanskih poslastica.
"Hoćete vidjeti još nešto?" pitaju nas gotovo u glas, dok mi klimamo glavom u znak potvrdnog odgovora oblizujući prste. "A ovo vam je dragi moji – lojenica!"
„Nekad se lojenica pravila od loja. Špikovala se bravetina i nije je bilo sve do 11 mjeseca. Pošto loja danas baš i nema; u zamjenu smo stavili mast i jako sam zadovoljna time, a lojenicu vežemo uz svetkovinu sv. Martina ili što biste vi rekli Martinje. Ide se od kuće do kuće s feralićen i piva se pisma sv. Martina i blaguje se ta lojenica. Priprema je sve samo ne jednostavna. Loj se reže na kockice i zatim se topi kao čvarci, a onda se ta masnoća stavlja u tijesto koje je dizano gdje sve pršti od oraha, smokava, mindula i onda van to sve bude baš bogato!“ objašnjava nam Smiljana i reže komad lojenice.
Komad ovog slatkog kuha topi vam se u ustima, a prija bolje samo uz gutljaj prošeka!
„Prije su dica uvijek hodala s vrećicom kako bi dobili koji rogač ili naranču, a danas samo čekaju solde i to ih ne možeš privarit ako daš ispod 5 kuna!“ kažu nam kroz smijeh dok mi blagujemo lojenicu.
Prstima upiremo na bijelu poput oblaka prozračnu lopticu na što nam odgovaraju kako se radi o korčulanskim spomiljama. Također se radi o staroj riceti od bjelanjka, šećera, vanilije i limunovog soka, a sam naziv aludira kako ih nećete zaboraviti kad ih kušate.
Zanimljiva nam je bila i harubica. Kolač od rogača s džemom od naranče koji sama radi posebno za ovaj kolač. Priznaje, kako joj se već diže kosa na glavi od pukog uzdizanja gorke naranče u visine, a do jučer su je zaobilazili u širokom luk. Ona pak u ovoj priči koristi onu slatku washington navel sorte
„Bila sam baš žalosna zbog propadanja tolike količine rogača i rekla sam si kako ću ja sad smisliti nešto ludo na bazi rogača. I evo tako je nastala harubica koja je punog okusa, a vrlo osvježavajuća! U bazi je biskvit od rogača maslaca i oraha, a gore je džem od slatke naranče!“ uzimamo komadić sad već opasno ljepljivim jagodicama i udovoljavamo našim nepcima još kojim komadićem iz Smiljaninog slatkog carstva.
Za kraj smo ostavili mjesta za malo prave čokoladne bombe „Marko Polo“. Radi se o kombinaciji podatne kreme, sjeckanih oraha i sve to zaštićeno lijepim debelim čokoladnim omotačem. Savršeno!
Ne čudi stoga kako imaju brojne upite i iz inozemstva za ovakvim kolačima no još uvijek je prilično teško u nekom razumnom roku poslati ove divote van granica Lijepe naše kako bi ostali netaknuti. Ne želi eksperimentirati. Dobru namirnicu čita kao otvorenu knjigu, u prstima su godine iskustva, a u srcu neviđena ljubav za onim što radi. Stalno se stavlja pred sud sad već cijele horde poklonika njezinih kolača tako što nudi svoje kolače na probu da se i sami uvjere kako se nije promijenila. Ili je. Prosudit ćete sami. Kako bilo, kvaliteta je imperativ ma koliko skupa bila, ali vjeruje u svoj proizvod i ni pod koju cijenu nema namjeru spuštati letvicu. Imajte na umu i da je takav stav izuzetno teško imati, a kamo li održavati ga svih ovih 25 godina na čemu joj mi skidamo kapu. Naklon do poda i samo jedno veliko hvala, a škartoc s klašunima za Zagreb je već odavno prazan. I bez sumnje! Mi ćemo se vratiti po još!