Stanovnici oko istočnijeg dijela zagrebačke Zvonimirove, onoga dijela koji je bliži Ekonomskom fakultetu, sigurno se sjećaju stare gostionice Peščenica koja je zatvorena prije više godina. Danas je prostor potpuno obnovljen, a iznad ulaza ostakljene terase osvanulo je ime Tajer.
- Tajer se u Međimurju zove tanjur - najprije nam je na upit o ideji otvaranja restorana pojasnio njegov vlasnik, bivši nogometaš Dražen Ladić, i nastavio: - Supruga Spomenka i ja smo iz Međimurja i u srcu nosimo jela koja su nam kuhale bake i majke dok smo odrastali. Živimo u Zagrebu, tu smo osnovali obitelj, ali kuhinja nam se nije bitno promijenila. Volimo pripremati međimurska jela onak’ kak’ se prije jelo, zavoljele su ih i naše kćeri Spomenka i Sara, a prijatelji su nas stalno nagovarali zašto ih ne pokušamo nuditi i široj publici, u restoranu, pogotovo suhomesnate proizvode, primjerice meso iz tiblice koje sami radimo. I tako smo krenuli u potpuno obnavljanje prostora stare Pešče. Htjeli smo jednostavno uređen prostor, ispunjen prirodnim svjetlom, prozračan i ugodan, pa se tako stvorio, kako ga sada nazivaju, poluindustrijski stil: ugodan ambijent bez mnogo cifranja, s drvenim detaljima koji pružaju toplinu.
Na ulazu pažnju privlači na ploči ispisan dnevni meni: grah s kobasicom (40 kn), fileki (40 kn), buncek s kiselim zeljem i restanim krumpirom (55 kn), pa ima tu još krvavica, gulaša i paprikaša. Pravi obroci za obilni i kvalitetni ručak po vrlo prihvatljivim cijenama.
- Od otvorenja restorana neka jela nismo maknuli s dnevne ponude jer se stalno traže, dok se dva do tri jela mijenjaju na dnevnoj bazi, ovisno o sirovinama koje nabavljamo - objasnila nam je Sandra Ladić koja u ovom, mogli bismo ga tako nazvati, obiteljskom restoranu radi kao voditeljica. Da, obiteljskom jer se mlađa sestra Sara bavi vođenjem društvenih mreža i marketinga za restoran, a majka Spomenka radi u kuhinji.
- Trenutačno smo u potrazi za kuharom pa ja uskačem gdje je potrebno, ali glavna sam za kolače - dodala je Spomenka Ladić. Mi smo zavirili u kuhinju gdje su se pekli štrukli sa sirom, savijača s jabukama u umaku od vanilije bila je još topla, a u izradi su bili štrudla s bučom i makom, kukuruzna zlevanka s vrhnjem, trganci s orasima i, naravno, prava međimurska gibanica koja se rijetko nalazi na menijima zagrebačkih restorana.
- Uhodavamo se, pa otvoreni smo malo više od mjesec dana. Drago mi je vidjeti da se gosti vraćaju, presretan sam što su tradicionalna međimurska jela koja nudimo u Tajeru našla svoje poklonike, a ako se na neko jelo malo dulje čeka, to je zato što sve priloge radimo tek po narudžbi.
Pa, kako bi izgledao pravi međimurski restani krumpir (u Međimurju se krumpir riba), napravljen sat vremena prije. To ne bi bio restani krumpir, nego ljepilo! - rekao je Dražen Ladić.