Došavši iz Libanona, odlučila je otvoriti restoran i Hrvatima približiti običaje iz svoje zemlje te im kuhati autohtona jela iz rodnog grada Byblosa.
- Najveća ljubav u životu mi je moj sinčić Alen, a nakon njega imam ih nekoliko... Jedna od njih je definitivno - hrana. Zaljubljena sam u hranu - kaže Farah Khalil, vlasnica zagrebačkog restorana Biblos, smještenog u ulici Orešje, iznad Gajnica.
- Toliko zaljubljena da sam se u trudnoći udebljala... ma neću vam reći koliko, ali do sada sam uspjela ‘skinuti’ dvadeset kilograma, onda si možete misliti - nadodala je uz zarazan smijeh Farah Khalil, Libanonka širokih plavih očiju s kojih jednostavno ne možete skrenuti pogled... sve dok na stolu ne osvane hrana koju sama kuha, kako kaže, uz šaputanje i nježne riječi, jer Farah razgovara s namirnicama, mazi ih, govori im kako su lijepe i zdrave i moli da budu ukusne kad ih pripremi.
- U Hrvatsku sam došla prije tri godine i odlučila ostati i Zagrebu pružiti nešto novo, kuhati specijalitete Arapske kuhinje. Iz ljubavi, naravno prema kuhanju, ali iskreno i potrebe. Naime, svaki put kad smo suprug i ja htjeli pojesti prave libanonske specijalitete, putovali smo do Beča. Istina, ima i bližih (ne u Hrvatskoj) libanonskih restorana, ali ostali smo razočarani njihovom ponudom. Onda se rodila ideja - kad već kuham obitelji, zašto ne bih kuhala i gostima, onima koji su upoznati s libanonskim običajima za stolom i onima koji ih tek žele upoznati - ispričala nam je Farah Khalil, koja je najprije s poslovnim partnerom otvorila restoran naziva Habibi, pa prekinula partnerstvo i odlučila svoj prostor nazvati po svom rodnog gradu.
- Ipak sam ga malo ‘prilagodila’ hrvatskom jeziku, pa smo Byblos pretvorili u Biblos - nadodala je Farah opet sa smiješkom. Pa, što se sve može probati u Biblosu, bili smo znatiželjni.
- Najprije morate znati da u libanonskoj kuhinji nema slijedova, nema predjela pa glavnog jela. Libanonci ne ‘konzumiraju’ hranu, oni se druže. Otkad se sjeda za stol, pa do kraja objeda ili večere, stalno se poslužuju jela. Najprije u zdjelicama, takozvane mezze, a potom konkretnija jela - počela nam je objašnjavati Farah.
- U Libanonu postoji preko pedeset vrsti mezza, a moji gosti najviše traže bejrutski hummus, labneh (gusti namaz od jogurta s maslinovim uljem, metvicom i češnjakom), muhammaru (ljuti namaz od paprike i orašastih plodova) i baba ganoush od povrća sa žara. Obavezno se poslužuje pita kruh, a mezze se jedu tako da se otkida komadić po komadić kruha te se umaču u umake - dodala je Farah Khalil.
Nakon mezza Farah nam je pripremila odličnu fattoush salatu, odnosno sjeckano povrće, začinsko bilje, hrskavi pita-kruh i začin (doznali smo kasnije da se radi o za’ataru koji se može nabaviti i u našim trgovinama začina), a na drugom smo tanjuru dobili tabbouleh, salatu koja umjesto pita-kruha sadrži bulgur. Naravno, za preporuku je i falafel te kroketi od slanutka koji na stol dolaze s tahinijem i halloumi sir s roštilja.
- Libanonska je kuhinja vrlo zdrava, idealna za vegetarijance. Naime, naša su jela uglavnom satkana od povrća, začina i različitih umaka, ali i ljubitelji mesa dođu na svoje, pogotovo oni koji vole roštilj - objasnila je Farah Khalil noseći veliki pladanj, da dokaže svoju tvrdnju. A na pladnju kao maslac mekana otkoštena piletina (nismo uspjeli doznati s kojim začinom), šiš od janjetine i sočni, mekani janjeći kotleti te kibbeh, pržene okruglice od mljevenog mesa i bulgura s pinjolima.
- U Libanonu se puno jede i riba, koju trenutno nemam na meniju, ali namjeravam je uvesti - rekla je Farah noseći nam na kraju slastice, koje su bile manje slatke nego što smo mislili. Odličan libanonski sladoled, qatayef (palačinkice s nadjevom od sira), baklava koja se peče na roštilju... Ali, da se vratimo na početak, prije svega morate probati Farahinu limunadu s metvicom. Limunadu čiji ćete okus dugo pamtiti!