PUTOPIS IVANE ČULJAK

OVA ZEMLJA JE ČISTA LJUBAV: "Na drugom kraju svijeta pojela sam tanjur najboljeg graha i ispila kavu koju ću pamtiti!"

    AUTOR:
    • Ivana Čuljak

  • OBJAVLJENO:
  • 17.01.2019. u 10:48

Privatna arhiva Ivane Čuljak

Pastry chefica Ivana Čuljak ima dvije strasti. Deserte i putovanja! Ivanu pamtimo iz prve sezone kulinarskog showa Masterchef te kao pastry cheficu u Bokeriji, a pokrenula je i svoj brend Neka jedu kolače koji joj je velika ljubav. Usavršavala se na Novom Zelandu, Mexicu, diljem Europe, a danas pročitajte njezin putopis iz daleke Kolumbije!

Moje putovanje nastavilo se od Ekvadora prema Kolumbiji. Proveli smo dva puna dana u autobusu i napravili nešto više od 1600 km. Vjerojatno vam ne znači puno kad kažem od Cuence do Medellina, ali dobit ćete dojam putovanja ako vam kažem da nas je za to vrijeme tri puta snašla policijska kontrola. E, sad si zamislite policajce naoružane do zuba sa snajperima i psima tragačima kako vam pokušavaju pronaći i djelić grama bilo kakve droge. Mi smo svi bili neki fini ljudi pa su naš bus propustili.

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

Svi su mi govorili da od Kolumbije očekujem iste avanture kao u Meksiku i bili su u pravu. I baš zbog te usporedbe veselila sam se kao malo dijete ovoj zemlji i teško je sažeti sve ljepote koje doživite putem u mjesec dana, a još teže ih je prenijeti na papir.

Medellin

Prva destinacija bio je Medellin; drugi najveći grad u Kolumbiji. Ovdje živi moja prijateljica koja je sa mnom radila u slastičarnici na Novom Zelandu što je bio dodatni motiv za posjetu ovoj zemlji. Medellin zovu gradom vječnog proljeća ali je većini poznat kao grad Pabla Escobara. Naime, vrijeme njegove "diktature" Medellinu je donijelo imidž lošeg grada upravo zbog poslovanja narko kartela. TV serija Narcosi su Medellin ponovo proslavili iako se Paisas (stanovnici Medellina) time ne ponose. Danas je Medellin sve samo ne opasan grad gdje strepite da bih vas netko mogao ubiti.

Privatna arhiva Ivane Čuljak

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

Spremam se i odlazim na njihovu tržnicu. Naravno, dolazim gladna jer znam da sve što vidim jednostavno moram probati. Počinjem s njihovim smokvama koje su nalik svemu osim - smokvi. Koliko je nama krumpir bitan kao namirnica toliko je njima bitan platano. Inače, platano je najsličniji banana samo što nije toliko sladak, bar ne platano verde koji se obično koristi kod juha, ali se može i prepržiti ili napraviti pire. Platano maduro (zreliji) može se također prepržiti I poslužiti kao glavno, a okus mu je slađi.

Privatna arhiva Ivane Čuljak

Privatna arhiva Ivane Čuljak

 

Posebno sam ljubomorna na njih baš zbog toga što ga imaju u izobilju i da sam sigurna da ga se može uzgojiti i kod nas, sve bih zasadila s platanom, mangom i avokadom (vjerujem da bi moji doma bili oduševljeni!).

Privatna arhiva Ivane Čuljak

Od platana se prave njihovi uštipci pataconesi i u većini njihovih jela bilo da je riječ o slanom ili slatkom platano im je zakon!. Dalje – guayaba! Voće od kojeg se rade najbolji kolumbijski slatkiši i deserti. Obilazak tržnicom zaokružujem sa sladoledom od kozjeg mlijeka i guayabe. Do kraja putovanja ovo postaje i ostaje moj najdraži slatkiš. Toliko mi se svidio da na žalost nije bilo vremena ni za fotkanje!

Medellin ima jako razvijenu gastro scenu i obiluje hrpom odličnih restorana i coffee shopova, a ako sam vas sad zainteresirala Via Primavera je tada sigurno kvart za vas i nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

Mene je ovdje sve ostavilo bez daha, a mama prijateljice Laure je htjela da sve probam pa mi je u jutro uz arepu pripremila njihove morchille; izvedenica naših divenica/krvavica samo što umjesto kukuruznog brašna ovdje koriste rižu. Možda se i ne bih žalila na toliku količinu masti da me za ručak nije čekao grah. Uz tanjur graha dobijete tanjur s prilozima: avokadom, rajčicom, rižom, chicharonesima i platanom. I sve to po želji stavite u grah. Avokado i grah se zapravo tako dobro ljube. Ruku na srce ovo je bio moj najbolji grah u životu. Pet dana Medellina plus 3 kilograma. Hvala Medellinu i mami prijateljice Laure!

Privatna arhiva Ivane Čuljak

Dva sata voznje od Medellina nalazi se Guatape - mjesto koje vrišti bojama! U Guatape sam se zaljubila jer svaka kuća, vrata i prozor imaju svoju priču i drugu boju. Odmah pored nalazi se - el Peñon, brijeg sa 740 stepenica. S vrha se proteže prekrasan pogled i sam uspon nije tako zahtjevan ali meni koja se boji visine bio je strašan! Par brzinskih fotki s vrha i brže bolje nazad (dok se el Peñon nije srušio :). Sjedam gladna u obližnji restoran uz jezero i naručujem Sancocho - tradicionalnu juhu Latinske Amerike. Moja verzija je bila sa somom (de bagre) i bijaše to prava poslastica koja je zaokružila moje putovanje u Medellin.

Privatna arhiva Ivane Čuljak

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

Privatna arhiva Ivane Čuljak

Privatna arhiva Ivane Čuljak

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

Caratgena

Nakon Madelina, pakiram kofere, kupujem kremu za sunčanje i letim prema Cartageni gradu na sjevernoj obali Kolumbije. Zidinama starog garda ali bogme i paprenim cijenama podsjećao me na Dubrovnik, stoga će vas Kolumbijci (ne oni iz Cartagene) upozoriti gdje da jedete, kupujete jer bi vas inače mogli "oderati". Čuvajte se teta na plaži koje masiraju jer imaju ruke koje liječe sve ali i cijenu od koje boli glava.

 

Ulice su pune boja i slika njihovog najpoznatijeg slikara i kipara Botera. Inače, Fernando Botero likovni je umjetnik čiji stil spada pod figurativnu umjetnost, dok je njegov prepoznatljiv potpis poznat kao “boterismo”. Boterova djela su poznata jer je fasciniran volumenom i veličinom tako da sva njegova djela krase žene, muškarci preuveličanog tijela.

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

 

Kolumbijska moda je upravo ono što je ovog ljeta bio apsolutni hit na europskim ulicama. Torbe, sandale, pomponi u žarkim bojama! Ulice Cartagene su pune štandova naljepših ljetnih torbica i sandalica koje ćete ikad vidjeti. Iako se možete cjenkati prilikom prvog šopinga meni nije baš upalilo.

Privatna arhiva Ivane Čuljak

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

Ovdje je bilo dobrih 35 stupnjeva. A mango, ponovno vreba iza svakog kutka. Riba je ovdje svježa i ja se opet gušim u cevicheu (sirova riba marinirana u soku citrusa) I slatkišima od kokosa. Street food im je većinom temeljen na empanadama punjenim piletinom ili mljevenim mesom i rižom koje su toliko ukusne, ali istovremeno pune masti i ja sam se trudila koliko toliko izbjeći to divno zlo. I ne, nije svaki put bilo uspješno. Uz empanade vrebaju buñuelosi nešto najsličnije našim uštipcima koji se rade od campesino sira koji je teksturom najsličniji našem škripavcu.

Street food mst have desert: obleas ili naše oblatne sa arequipeom, kolumbijskom verzijom dulce de lechea. Kažem verzijom jer se moj prijatelj Argentinac jako vrijeđao kad bi se arequipe nazvalo dulce de lecheom. Ista stvar, samo je jednom Argentincu dulce de leche nacionalni ponos, točno kao i meni sva naša hrana od Drniškog pršuta do Stonske torte.

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

U Kolumbiji se zbilja pije dobra kava, od njihove verzije Starbucksa Juan Valdeza pa sve do mog omiljenog kolumbijskog proizvođača kave San Alberta. Inače, svoju prvu kolumbijsku kavu ispila sam na jugu zemlje negdje u šumi uz neku prljavu rijeku u njihovoj maloj lokalnoj birtiji. Bila je to najgora i najskuplja kava ikad!  Prvo što mi je palo na pamet bilo je pitanje: pa nije valjda da su u postolara stvarno najgore cipele? Što sam se više primicala gradovima i civilizaciji kava je bila bolja. Dobro je. Nisu!

Bogota

Iz Cartagene letim prema posljednjoj destinaciji, glavnom gradu Bogoti. Iako sam dobila upozorenja da mi se neće svidjeti jer ima blizu 10 milijuna stanovnika, uz to užasan promet i čudan mentalitet ljudi - Bogota i ja smo kliknuli na prvu!. Ako sam se zaljubila u Meksiko City s 24 milijuna stanovnika, znala sam da mi ni Bogota neće biti problem. Grad ima vibru, energiju i divne srdačne ljude! Ima razvijen street art tako da ćete u svakoj ulici vidjeti neki kul grafit. Grad se nalazi na 2600 metara nadmorske visine i treći je glavni grad u svijetu nakon La Paza u Boliviji i Quita u Ekvadoru koji je smješten toliko visoko. Ovdje se kao i u Ekvadoru konzumira čaj od koke i ostali proizvodi. Navodno je koka dobra za sve. Nakon mjesec dana moje je se tijelo prilagodilo visokoj nadmorskoj visini pa potrebe za koka čajem više nije bilo.

Privatna arhiva Ivane Čuljak

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

Dolazim kod svojih domaćina i moja prijateljica Zuly kao prava original Kolumbijka za dobrodošlicu priprema ajiaco, varivo od krumpira i piletine s posebnom travom/začinom guascom. Guasca daje posebnu aromu ovom varivu i već je pri prvom zalogaju stavljena na listu stvari koje trebam ponijeti doma.

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

Krećemo u razgledavanje Bogote, cijene su nešto više nego u Zagrebu tako da se nemojte začuditi kad dođete ovdje da možete sve kupiti za sitan novac.. Kolumbija nije zemlja na rubu rata koja kompletno živi u velikom siromaštvu. Dapače, ovdje se jako lijepi živi, a sve što je lijepo znaju cijeniti. U siromašnije dijelove Bogote nisam zalazila jer ako želite biti sigurni i neopljačkani postupit ćete isto.

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

Jedan dan otišla sam par blokova dalje od glavnog centra Candelarie gdje su me sustigli neki dječaci i rekli da slučajno ne idem dalje jer će me opljačkati. Poslušah djecu i možda šesti put u životu ukrotih svoj znatiželjni duh.

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

Gastro scena Bogote je najjača u Kolumbiji i ako vas put ikad nanese ovdje obavezno morate posjetiti Andres Carne de Res; restoran i klub gdje se jedu kolumbijski specijaliteti i pleše salsa, mjesto gdje možete osjetiti život, glazbu, kulturu i hranu jednog naroda. Bila mi je čast upoznati bracu Raush, chefove poljskih korijena koji drže najbolje restorane ovdje. Jedan od braće je žiri u kolumbijskom Masterchefu i bilo je lijepo razmijeniti iskustva s njima. Eto upoznala sam i kolumbijsku verziju našeg Mate Jankovića. Bez kose.

U Kolumbiji živi jako malo Hrvata ali i tu malu manjinu ne možete ne primijetiti poput gospodina Bože i njegovog restorana Bukara s tradicionalnom hrvatskom kuhinjom, (koliko je to u Kolumbiji izvedivo). Tu je i jedan od najpoznatijih sommeliera divni gospodin Jacob Banović koji je osim znanja o vinima na Kolumbijce prenio i veliku ljubav prema Hajduku.

Privatna arhiva Ivane Čuljak

Posljednjih deset dana mog boravka posvetila sam kuhanju.  Život je nekako posložio da ja koju su uvijek zvali luda Ivana na kraju gostuje u restoranu koji se zove zamislite Juana la Loca. A vjerovali ili ne slovi za jedan od najboljih restorana u Bogoti. Tako je moja malenkost imala tu čast baš tamo napraviti hrvatsku večer ili Noche de Croata.

Privatna arhiva Ivane Čuljak
 

Prvo obilazak tržnice Paloquemao, kupovina i bacanje na kuhanje. Pripremila sam im salatu od hobotnice, japrak, ribu s aromama i začinima Mediterana, a za kraj eclairs s kremom od ružmarina oduševili su Kolumbijce. Bila je velika čast i zadovoljstvo biti dio tog tima, raditi s profesionalcima i prenijeti njihovom narodu da Hrvatska nisu samo Šuker, Modrić i Dubrovnik. Sada bar znaju da Hrvatska ima lijepu hranu, a ja znam da sam upoznala prekrasnu zemlju koja vrišti ljubavlju, bojama, pjesmom i plesom. Kolumbija je ljubav, čista ljubav!

 

Svidio vam se članak? Pročitajte još:

MOJE PUTOVANJE U EKVADOR: Kako sam pila čaj od koke i kuhala u malom restoranu tete Sofije!

UKUSNA PRIČA IZ NORVEŠKE: ''Lov na jastoge i kupanje u ledenom otvorenom moru iskustvo je za cijeli život!''

 

 

Izdvajamo

Iz drugih medija