RESTORAN LAŠĆINSKA KLET
Bijenička cesta 176, 10000 Zagreb
Vlasnik: Krešimir Ferenčina
Chef: Diana Ferenčina
Tel.: 01/2348 444, 098/317792, 098/291991
E-mail: bobo077@hotmail. com
Otvoren od 12 do 24 (nedjeljom do 17).
Nije čudo da je ta zagrebačka restoranska tradicija opstala na Šalati, Zelenjaku, Lašćini, Remetama, a najviše u Šestinama i Gračanima. Među najstarijima Lašćinska klet, koju baš svi ipak najčešće zovu po prezimenu vlasnika - Ferenčina. Za naše prilike fascinantan je podatak da je ovdje u neprekidnom trajanju gostiona od 1923. godine. Dakle, u vrijeme kada su se od Medveščaka prema istoku na spomenutim brežuljcima protezali uglavnom biskupski vinogradi Franjo Ferenčina ima trgovinu, grajzleraj s gostionicom. Seljaci koji su se vraćali u sjeverna prigradska sela prolazeći prvo kroz mitnicu na Barutanskom jarku ovdje su zastali i kupovali “mješovitu robu”, petrolej, kotarice s ugljenom, alat... i, naravno, spili si kupicu. Uokvirena potvrda o odobrenju Kraljevskog financijskog ravnateljstva da smije imati gostionu danas je s pravom ponosno izvješena do ulaza u restoran.
Prije sedamdesetih počela je i moja era dolazaka na ovo mjesto, koje se još tretiralo više kao “izletište”. I onda, kao i danas, u vrtu je vladao vječni hlad pa se tu za topla vremena dolazilo “ohladiti”, obavezno uz njihov jako cijenjeni roštilj i domaća jela koja je kuhala Franjina supruga Melita. Osamdesetih već pomalo komandu preuzima njihov sin Krešimir, stasajući u jednog od najpoznatijih zagrebačkih ugostitelja uopće. Pomalo preuređujući i proširujući svoje unikatno nasljeđe pretvara ga u pravi restoran autentične zagrebačke kuhinje koja po svemu ovom mjestu istinski i pripada. Kuhinju je preuzela njegova supruga Diana, a njihov se sin Boris, dakle četvrta generacija Ferenčina, brine za nabavu i poslovanje.
U tom toliko rijetkom i nažalost nedovoljno cijenjenom obrascu obiteljske tradicije na jelovniku su sami klasici. Osim spomenutog roštilja (s posebnim osobnim naglaskom na “lungić”), ovdje se u ovo doba dolazi na pečenice, češnjovke i krvavice, uvijek na pileće pohance i sočne šnicle, ali i na jela koja su uglavnom iščezla iz naših restorana. S društvom znam ovamo doći na brizle koje se ovdje uvijek jako ukusne ili špek fileke, a posebno na janjeći rajžlec kojem prethodi još jedno jednostavno fino i rijetko restoransko jelo - hladetina. Uz četrdesetak klasika zagrebačke kuhinje od ne tako davno počeli su spravljati i neka slavna jela iz našeg srednjoeuropskog nasljeđa pa sam tako prije ljeta ovdje jeo dobro spravljeni osso bucco i pačji confit.
Tu sam jeo vrlo blagi, mladi sir i vrhnje, srneću salamu i kuhanu šunku s ribanih hrenom. Slijedio je jedan od najboljih rižota od gljiva koji sam uopće jeo. Tehnički besprijekoran, s točnom vrstom riže i tehnikom spravljanja, kremast... Uglavnom da ga opet poželiš. Za kraj s novijeg dijela jelovnika - “kuhana junetina na bečki” iliti slavni tafelspitz s malo zapečenim restanim krumpirom i hren umakom. Besprijekorno. I sve bi trebalo koji put ponoviti na ovoj jako, jako cijenjenoj gurmanskoj adresi.
Odabir vina
Isključivo vina iz vlastitog podruma (Nespeš, Sveti Ivan Zelina). Kupaža sivog i bijelog pinota 60 kn (1 l). Butelje chardonnaya i cabernet sauvignona 100. (sva vina istaču i u čaše)
Cijene
Srneća salama 28 kn (10 dag), kuhana šunka 31 (10 dag), sir i vrhnje 25, rižoto od vrganja 60, kuhana junetina na bečki način (tafelspitz) 60, pačji confit 120