.jpg)
Sve je počelo prije tridesetak godina dok je gospođa Biserka radila u Varteksovoj Tiskari, a suprug Radoslav Moravec u Bobiću. Bio je i vrhunski biciklistički sportaš, o čemu danas svjedoče mnoge medalje i trofeji u njihovoj dnevnoj sobi. Tko zna dokle bi se dovezao Radoslav da ga u bavljenju sportom nije zaustavila žestoka alergija na konzervanse. Nije reagirao na lijekove, a liječnik mu je savjetovao nešto najjednostavnije i najzdravije.
“Pa, živite na selu, hranite se prirodno i nabavite si kozu. Kozje mlijeko radi čuda”, rekao je tada, a njegove su se riječi potvrdile. Za malo više od godinu dana kako je Radoslav počeo konzumirati kozje mlijeko, alergija je nestala kao čarobnim štapićem odnesena. Ali, tu se nije radilo o čarobiranju, već o snazi i ljekovitosti kozjeg mlijeka i njegovih prerađevina.
- Ja da ostanem na selu, da se bavim kozama?, ispočetka sam se opirala suprugovu prijedlogu da nabavimo više koza i da se ozbiljnije počnemo baviti kozarstvom - priča Biserka Moravec, a onda je polako krenulo.
- Nabavili smo više koza, počeli smo imati viškove mlijeka, a ja sam počela eksperimentirati s proizvodnjom sireva. Onda smo nabavili opremu, napravili malu siranu, krenula sam na edukaciju o sirarstvu, a naši su sirevi sve više zanimali kupce - dodala je Biserka dok smo hodali prema štali iza obiteljske kuće OPG-a Moravec u Novoj Vesi Petrijanečkoj, pet kilometara od Varaždina. A kad smo ušli, u nas je bilo upereno stotinu pari znatiželjnih očiju, a “cure”, bijele kao snijeg s ružičastim njuškicama su nas gotovo jednoglasno pozdravile s glasnim beeeee.
- Sad ih držimo u kozarniku, jer vani je prevruće, a suša je osušila pašnjake. Ali, to su i same odlučile, stanu se na pašnjacima ispod stabala i ne mrdaju - objašnjavao nam je Radoslav perući vimena sljedeće grupe koja je svojevoljno došla na mužnju. A u tome mu uvelike pomaže šesnaestogodišnji njemački ovčar Ringo, koji usprkos svojim godinama žustro ali nježno “dame” nakon mužnje odvodi do njihovog dijela štale. Očito, i na njega djeluje kozje mlijeko jer s guštom popije prve mlazove koje Radoslav sakupi u kantu prije mužnje. Svijetla, suha, prostrana štala gdje boravi njihovih stotinjakmuznih sanskih koza daleko je od onih skučenih, tamnih prostora u kakvima ponekad ljudi drže stoku.
.jpg)
A odnos Moravčevih prema njihovim kozicama neupitan je: pitome su poput kućnih ljubimaca, gurkale su se samo da ih gladimo i mazimo, njuškale nas, a poneka si je malo i prožvakala rukav, gurnula njušku u džep... Biserka i Radoslav ih poznaju u dušu:
- Evo nje, sad bu došla i htjela bu da je čohate iza uha, a evo ove, ova je znatiželjna, sve mora videti - sa smijehom i posebnom nježnošću ih je gurkala Biserka da nam raskrči prolaz. Jer, išli smo u drugu štalu gdje su odvojeni frajeri. Jarčevi, duplo veći od kozica, malo su ispočetka djelovali ozbiljno, prema nama nepovjerljivo, a onda je pobijedila znatiželja i od ovih predivnih životinja impresivne veličine dobivali smo puse, opet meketanje, znatiželjni pogledi...
A nakon kušanja njihovih sireva najprije smo čudom upitali: pa kamo je nestao onaj, nekima neugodan miris i okus kozjeg mlijeka i sira?
- Nije nestao, nego ga nema - pojasnila nam je Biserka. Posebnost i nježna aroma mlijeka i njegovih prerađevina je u kozama, urednosti i čistoći (svaka koza ima svoj zdravstveni karton) te kvaliteti hrane i ispaše. Mi držimo samo sanske koze, bijelu pasminu porijeklom iz Saanen doline u Švicarskoj. Pasmina je nastala selekcijom na mliječnost i upravo je u tome ‘kvaka’. Sanske koze daju vrlo kvalitetno mlijeko, ali nježne, nenametljive arome, dok se jaka aroma osjeti kod mlijeka smeđih koza. Ali, sanske su i osjetljivije, zahtijevaju posebnu čistoću kozarnika i jedu samo prirodnu hranu pa smo odlučili sami je uzgajati na dvadesetak hektara zemljišta. Zapravo, sanske koze su nam nametnule ekološku proizvodnju jer su vrlo osjetljive i izbirljive. Biserki i Radoslavu u opsežnom poslu oko koza i sirane pomaže cijela obitelj, a recepture za sireve brižljivo se čuvaju.
- Naše mlijeko i proizvodi nisu pasterizirani jer zašto da s temperaturom uništavam ono što je najzdravije i najkorisnije u kozjem mlijeku. Ali, ne proizvodimo zalihe nego onoliko kolika je potražnja kupaca, a sireve oplemenjujemo opet domaćim proizvodima našeg kraja: hrenom, češnjakom, bučinim uljem i košticama, vlascem...
Proizvodimo jogurt, kefir, svježi sir, skutu, mekane sireve, feta sir, namazne sireve, polutvrde, tvrde i dimljene, a jako sam ponosna na sireve u vosku bez začina, s češnjakom ili paprom - pohvalila se Biserka Moravec. Zašto su sirevi OPG-a Moravec dobili preko stotinu što zlatnih, što srebrnih plaketa za kvalitetu i posebnost možete se uvjeriti kušavši njihove proizvode sa štandova na zagrebačkim tržnicama Dolac i Kvatrić, a koliko su zdravi... pa koza je jedina životinja koja ne obolijeva od raka. Mislimo da je to dovoljan razlog.