Svaki kraj po nečemu je poznat i nečime se ponosi. Tako je i s otokom Bračem koji se može pohvaliti zaista bogatom gastro tradicijom. Ovaj otok poznat je po ovcama, janjetini te vitalcu, specijalitetu od janjećih iznutrica omotanih u janjeću maramicu i pečenim na ražnju. Zatim butalcu, janjećem butu nadjevenom otočkim travama i pečenom u vinu pa janjećem tingulu odnosno pirjanoj janjetini.
Tu je i varenik, reducirani grožđani mošt, procip, što je ime za mladi sir koji se peče u karameliziraniom šećeru, zatim bračka torta, hrapaćuša i smutica, napitak koji se priprema od kozjeg mlijeka i crnog vina. Imalo bi se još što nabrojiti jer tamo svako mjesto ima što za reći. No, bračka gastro priča, kao i svaka druga, ne bi postojala da nema Bračana, jer uvijek su ljudi ti zbog kojih valja nešto reći i ispričati ostatku svijeta.
A među njih spada i Bračanin Ivo Biočina Ture. Turu nema tko ne zna na otoku pa i dalje, jer je čovjek koji za Brač radi puno i jedan je od onih koji vjeruje da gostu treba omogućiti da jede najbolju i najzdraviju moguću hranu. Ture je sagradio jedan od najljepših malih hotela na našoj obali smještenog uz more u samom centru Postira i u njemu se jede sve ono što je uzgojio na vlastitoj farmi, na poljima, vrtovima i u maslinicima. Danas je rijetkost da gost tamo gdje odsjeda ima mogućnost jesti domaću hranu, uzgojenu kako treba bez korištenja ikakve kemije.
A Ivo Biočina zna koliko je to važno i zato je potpuno usmjeren k tome. Ivo Biočina je poznat i po izradi sira od magarećeg mlijeka koji rade po narudžbi jer taj sir ne može dugo stajati, a i magareće je mlijeko veoma dragocjeno pa se njime ne rasipa tek tako. No, Biočine u ponudi imaju i sir od ovčjeg, kozjeg i kravljeg mlijeka i njihovih kombinacija. Na farmi osim krava, ovaca, koza i magaraca uzgajaju i svinje, kokoši, guske, pure.
A na poljima sve vrste zelenja i kukuruz za svinje za koje u hranu dodaju i kominu, ostatak od samljevenih maslina pri izradi maslinova ulja. Dakle, ove svinje i sve druge životinje jedu zdravo.
''Životinja treba biti zbrinuta, mora imati sve što joj treba, inače plače'' – kaže Ture.
A koliko voli životinje govori i činjenica da je s njim uvijek, što god radio, njegov mješanac Šime koji na pragu hotela Lipa dočekuje goste.
''Odrastao sam na seoskom imanju, no moji su se nekad bavili samo maslinarstvom. Ja sam u stočarstvo krenuo prije 15 godina, a zadnjih sedam godina radimo i sir. Okušali smo se i u proizvodnji onog od magarećeg mlijeka i jedni smo od rijetkih koji ga rade. No, taj sir ima svoju cijenu jer magareće mlijeko košta i treba ga dosta da bi se dobila mala količina sira. I dalje su nam masline jako važne, imamo oko 3000 stabala, sve je ekološka proizvodnja, masline seberu ručno, a na Braču uvijek beremo prvi, dok je maslina zelenija jer je kvaliteta takvog ulja sjajna'' – dodaje Ivo.
U njegovim maslinicima pasu ovce, Ture kaže da je taj spoj dobitna kombinacija jer ovce imaju dovoljno hrane, sve pobrste i očiste polje, a ujedno I pognoje masline. Potpuno zaokružena proizvodnja. Ture se razumije u posao, no on je prvenstveno čovjek od zemlje, čovjek koji poštuje svaku životinju na svojem imanju i svakog čovjeka koji radi za njega. Svakoga dana svojim zaposlenicima u polje vozi marendu, nije mu teško jer i to, kao i sve drugo, radi sa srcem. Naravno, sve u društvu svog vjernog Šime.