I deš u Plzeň - prenuo me urednik prije dva tjedna, šaljući me kao izvidnicu uoči Dinamova dolaska u Češku. I da budem iskren, prva stvar koju sam proguglao nije bila nogomet, bila je - pivo... Što je i logično, jer Pilsner je, realno, mnogo poznatiji pa i pitkiji od igrača i igre tamošnje Viktorije. To smo se, uostalom, uvjerili i prije par dana, kada je Dinamo nokautirao češkog prvaka usred Maksimira. Danas, konačno, postaje jasno da jedina stvar koju ćemo pamtiti jest taj zlatni otrov koji u Plzeňu klizi lakše od Viktorijinih prodora po Dinamovim bokovima.
Viktoria je, dakle, pala šaptom, međutim, pivo nije. Pilsner je u Plzeňu - konstanta... Konobar je donio već šestu rundu. Naslonjen na šank kultne pivnice, okružen lokalcima i ponekim turistom, dok vrijeme ovdje u Plzenu, na zapadu Češke, curi puno sporije od ovdašnjih gutljaja, ronim u razmišljanje. - Zamisli - kažem kolegi s druge strane runde - da smo na istome ovome mjestu bili prije dva stoljeća, kušali bismo pivo koje je bilo spravljeno, između ostaloga, od usitnjenih ljudskih kostiju.
Ili, možda, od drvenih okvira vješala. A ako nam to ne bi valjalo, sigurno bi nam ponudili ono u koje su kao “poboljšivač okusa” stavljali pseći izmet...
BOŽE, DAJ NAM PITKO PIVO
Nije šala, u Plzeňu, gdje je svaka kuća imala svoju malu pivaru, a u majušnom gradiću bilo je čak 260 beer gardena, lokalno je stanovništvo voljelo eksperimentirati. Ne znamo je li se tada apsint pio na prazan želudac pa su frcale i takve ideje, no stanovnici Plzeňa jako su voljeli pivo. Imali su tek jedan mali feler - nisu ga znali napraviti. - Ti nisi normalan - govori drug po peru i pivu i gura kriglu od sebe. Nasreću, vraćam mu pola litre dobre volje.
Netko pametan je 1838. ispred Gradske vijećnice naredio da se svih 36 bačvi te odvratne tekućine prolije, a godinu poslije i osnuje zajednička, lokalna pivovara. Bio je to ingeniozan plan. Iako originalno nije imao velike ambicije, jer je ideja bila “Bože, daj da napravimo pitko pivo”, četiri godine kasnije u Plzeň, čije je njemačko ime Pilsen, stigao je Nijemac iz obližnjeg Passaua, vrsni pivar, koji je spajajući lokalnu meku vodu, hmelj imenom Saaz te laganiji slad stvorio nešto posve drugačije od bavarskog piva. Bila je to zlatna tekućina iznimnog okusa, koja je zbog svog podrijetla dobila naziv - Pilsner.
- Bila je to revolucija, uveo je nove sastojke i - pogodio. Iako, tko zna koliko je krivih formula isprobao prije nego što je pogodio, jer na slici iz 1842., u času kada je stigao, izgleda kao da je u penziji, a ne kao da mu je 27 godina... - priča mi moj novi prijatelj Luboš, rođeni Plzeňaš, koji, međutim - ne voli pivo. - Popijem možda dva, tri godišnje. Ne ide mi... Za razliku od njega, meni i još milijunima diljem svijeta ide. Itekako. Ovdje, na izvoru, dakle, prvog Pilsnera kakvog danas znamo, najkopiranijeg piva na svijetu, gdje s trake svakog sata silazi novih 120 tisuća boca, 24/7, odnosno 11 milijuna hektolitara godišnje, pričam valjda s jedinim Čehom koji ne pije pivo.
Jer, ovdje se Pilsner toči od jutra, onaj lakši, s 10 posto ekstrakta, dok se poslijepodne ljudi prebacuju na onaj malo jači, 12-postotni. U kolijevci piva kakvog znamo, tekućini koja je othranila mnoge, što i nije čudno jer je vrlo brzo nakon 1842. razbilo granice i našlo se u ponudi Praga, Beča, Münchena, Pariza, pa i New Yorka, ovdje je, dakle, pivo jeftinije od kave, a u dućanima i od flaširane vode. Ukratko i najtočnije, pivo je ovdje - život.
NAJSVJEŽIJE PIVO U ŽIVOTU
- Najskuplje je točeno, jer dolazi iz tvornice i nefiltrirano je. Ima kraći rok trajanja od boce, ali je i neusporedivo finije - ubacuje se u spiku i drugi lokalac, Vaclav, dok me prati kroz devet kilometara dugu mrežu tunela smještenu 20 metara ispod Plzeňskog Prazdroja, odnosno tvornice Pilsner Urquella, na mjestu gdje je sve počelo. Okružen hrastovim bačvama, gdje se još proizvodi određena količina originalnog piva, stojim s čašom najsvježijeg piva kojeg sam popio u životu.
Dok klizi grlom kao prije 175 godina, gore iznad nas nalazi se pogon najvećeg češkog izvoznika piva. Ovdje je sve počelo i ubrzo je zarazilo svijet koji se i danas ne skida s originalnog hmeljskog fiksa, tog zlatnog otrova koji opija. - Nego, da uzmemo koje za doma? - pita kolega Tomo. - Nema potrebe - odgovara Vaclav. - Ono koje pijete u Hrvatskoj identično je ovome, jer u preko 50 zemalja svijeta idemo s istim proizvodom. Ovdje eventualno možete kupiti njihovo oriđiđi nefiltrirano i nepasterizirano, prirodno punjeno pivo koje, međutim, ima rok valjanost od najviše 72 sata.
- Uzmi onda to, da imamo u apartmanu... Živio sam, dakle, pet dana na izvoru. Tu gdje te svakog dana nezaobilazno čeka naputak: “Pilsner Urquell je prvo svjetsko ikad proizvedeno svijetlo lager pivo, čime je postalo inspiracija za više od dvije trećine piva proizvedenih u svijetu danas (koji se još nazivaju pils, pilsner i pilsener). Proizvodi se od Saaz hmelja, plemenite sorte koja je ključni element za dobivanje specifičnoga okusa, uz korištenje meke vode...”. U potpisu: ponosni žitelji Plzeňa. U tih pet dana i sâm sam postao Plzeňaš. Gordi i ponosni. Runde s početka teksta samo su se gomilale.
No, za razliku od naših, ove te nekako ne zabijaju, već dižu. Ujutro nema mamurluka ni mučnine. U gradu koji doslovce živi pivo, pa nudi i beer spa, gdje se kupate u pivu, na kraju posjeta ostaje ti samo: - Kaj, još jedna? A ajde, za Josefa, Josefa Grolla, jednog od najvećih izumitelja svih vremena...