Kada sljedeći put budete uživali u onom divnom obroku koji je vremenski smješten negdje između doručka i ručka i zapravo je idealan za vikende, svakako nazdravite čovjeku koji je taj obrok i izumio: Guyu Beringeru i njegovom nadahnuću: mamurluku!
Taj je engleski pisac predložio uvođenje novog obroka u eseju napisanom davne 1895. godine u kojemu je opravdavao i branio one koje liječe nedjeljni mamurluk.
Umjesto da, kao što je to tada u Engleskoj bio običaj, ljudi ustanu i odmah se suoče s obrokom na bazi mesa, Beringer je predložio kompromis: hibridni obrok koji je mogao sadržavati kako slatko čajno pecivo, tako i nešto ozbiljnije mesne zalogaje. Na taj bi se način oni mamurni mogli nešto polaganijim tempom vratiti u normalu. A ako su bili pobornici one stare 'klin se klinom izbija', mogli su si za brunch priuštiti i lagani koktel.
"Kako bi bili u punom skladu s današnjim modnim trendom, svakako morate ići na 'brunch'", pisao je davne 1896. godine tada vrlo priznat britanski satirični magazin Punch.
Beringer je vjerovao da je brunch 'vesela vesela društvena prigoda' te da potiče na razgovor. "Od njega ste zadovoljni sami sobom i svojim društvom", napisao je Beringer. I znate što - nemamo mu razloga proturječiti!
Ljubiteljima jezičnih zanimljivosti svidjet će se podatak da su krajem 19. stoljeća taj međuobrok nazivali na dva načina: ako je vremenski bio bliže doručku bio je danas ustaljeni brunch, a ako bi se već približilo vrijeme ručka onda je postajao blunch.