Nekad davno Makedonija je imala cijeli svijet pod nogama. Blistavu povijest krenuo je ispisivati Filip II. Makedonski kojeg je Demosten nazivao barbarinom, a njegovu misiju nastavio je njegov sin Aleksandar. Nakon što je otrovan 323. g. pr. Krista, njegovi vojskovođe podijelili su državu među sobom, da bi potom od velesile spala na status provincije. Možda politički nejaka, ali ova država omeđena Srbijom na sjeveru, Bugarskom na istoku, Grčkom na jugu i Albanijom na zapadu skriva itekakva blaga zbog kojih vrijedi krenuti put juga.
Pogled na Ohridsko jezero
Crkva sv. Jovana Kanea
Crkva sv. Klimenta
Iskopine ispred crkve sv. Klimenta
Katedrala sv. Sofije
Veličanstveni Ohrid
Smješten na hridi, izdižući se visoko iznad jezera, smjestio se po mnogima najljepši grad Makedonije - Ohrid. Jedna od nezaobilaznih stvari koje ovdje morate kušati svakako je ohridska pastrva koje je nekad ovdje bilo u izobilju. Nakon desetogodišnjeg lovostaja, na makedonskoj strani postoji samo jedan koncesionar koji je ima dozvolu loviti, dok je na albanskoj strani lov još uvijek potpuno slobodan. Kilogram pastrve kreće se oko 35 eura po kilogramu i možete je naći u ponudi gradskih restorana, ali ako imate vremena, svakako brodićem posjetite jugoistočnu obalu jezera, gdje se nalazi manastir Sv. Naum Ohridski.
Pogled s morske strane na Ohrid
Detalj ispred manastira sv. Nauma gdje paunovi slobodno šeću
Detalji u samom manastiru
Ohrid i jezero na listi su svjetske baštine i pod zaštitom UNESCO-a. Budući da sliv jezera broji više od 40 rijeka, ovo je jedinstveno mjesto gdje možete vidjeti kako rijeka Crni Drim ulazi u ohridsko plavetnilo.
Mjesto gdje se rijeka Crni Drim ulijeva u Ohridsko jezero
Kuće specifične za Ohrid zbog svoje gradnje
Uz kulturno-povijesno bogatstvo obližnjeg pravoslavnog manastira, ovdje se i jako dobro jede. Jedna od adresa je i restoran Ostrovo koji nudi autohtona jela poput pastrve koju tražite da vam pripreme na tradicionalan način sa začinima i crvenim vinom, makala - tipičnog ohridskog namaza od češnjaka, maslinova ulja i limuna te ohridske torte. Također, vrlo zanimljiva je i pita "jomleze", za čiju je pripremu potrebno oko dva sata, a jedini sastojci su brašno i voda. Obično se radi na kominu, a bitno je nanijeti što tanji sloj tijesta koji se potom slaže jedan na drugi te izgledom najviše podsjeća na praznu sirnicu. Iako vrlo ukusna i bez namaza, posebno će vam se svidjeti obilno nadjevena prethodno spomenutim makalom, ajvarom i pinđurom.
Restoran Ostrovo, jedno od omiljenih makedonskih izletišta na strani sv. Nauma
Komin gdje nastaje spomenuta pita jomleze
Pita jomleze
Različiti namazi poput pinđura i ajvara, od kojih je posebno za ovaj kraj zanimljiv makalo s češnjakom
Neizostavna šopska salata
File šarana i pastrva plašica
No, vratimo se na pastrvu; ako se pita žene, zasigurno najdraža vrsta im je plašica - sićušna riba koja obitava samo ovdje, prepoznatljiva po svojoj snježnoj bijeloj boji, od čijih se ljuski rade ohridski biseri.
Treba biti vrlo oprezan i uvijek tražiti certifikat, a stogodišnju tradiciju izrade imaju obitelji Filev i Talev. Teško je to moćno plavetnilo prenijeti na papir i zato smo na put prema Skoplju ponijeli sličicu daleko vještijeg Andrića: "Možete u Ohridskom jezeru, kao u kakvom krivom ogledalu, vidjeti svoje lice, vlažno i nasmijano. A nad vama će stalno biti sjajno Sunce kao neka ogromna zvijezda. Sve ovo traje kratko, kao svaka ljubav, ali se vraća bezbroj puta".
Otiđite na tržnicu
Ako doista želite upoznati neki grad, otiđite na tržnicu. Bit Pazar najveća je gradska tržnica smještena na istočnoj obali rijeke Vardar i središte trgovine još iz vremena Osmanskog Carstva. Nezaobilazno jelo koje morate kušati svakako je "gravče na tavče", čiji je glavni sastojak grah tetovac zapečen u glinenim posudama. Važno je da kupite onaj bolje kvalitete, što lako možete provjeriti ako sjemenku graha slomite pod zubima. Ako je iznutra žut, radije ga zaobiđite i potražite onaj svjetliji i bez pukotina na površini. Uz more boja, okusa i mirisa, tržnica je i mjesto gdje možete čuti najnevjerojatnije priče.
Gravče na tavče
"Inače sam glumac, ali danas sam ovdje da pomognem svojima oko štanda. Moji uzgajaju paprike u Negotinu (mjestu nedaleko od Skoplja) i moj brat je obično zadužen za prodaju. Kako bilo, imate li dvije minute da vam pokažem posljednji film koji sam snimio?", uporan je bio mladić i stao pretraživati po svom telefonu prstima crvenim od ludo mirisne paprike.
Sutradan nas je dočekao njegov brat i čim nas je ugledao, znakovito je mahnuo nekom tamnoputom dječaku. Samo što sam krenula s narudžbom na uskom drvenom stolčiću, našle su se dvije crne kave. "Molim vas, uživajte u kavi dok vam ne pripremim sve što je potrebno", ljubazno je rekao pa uz traženu papriku dodao još kilogram naranči, neka se nađe za put, nešto prženih kikirikija i leblebija (slanutak). Ovo nije bila iznimka.
Imaju malo, a dat će vam sve
Iako nemaju puno, Makedonci su vrlo srdačan i pristupačan narod. Nakon stjecanja neovisnosti, država je imala pad BDPa za oko 40 posto, visoku stopu inflacije i nezaposlenosti.
"Danas ovdje minimalna plaća iznosi oko 200 eura, dok je sretan onaj tko zarađuje 400", govori nam vozač taksija i prisjeća se kako je prije kojih 40 godina radio kao konobar u istarskoj Premanturi kada je živio mnogo bolje nego danas.
Ipak, element druženja i zajedništva ovdje je itekako prisutan. Većina restorana je dobro popunjena čak i radnim danom, čime se Zagreb ne može pohvaliti, a gdje god pođete, prati vas pjesma.
Makedonska vina
Osim po ukusnoj i bogatoj gastronomskoj ponudi, Makedonija je izuzetno poznata po svojim vinima. Tri možda najvažnije vinarije su Bovin s izuzetnim potencijalom, Chateau Kamnik te najveća ne samo u Makedoniji, nego i u cijeloj regiji - vinarija Tikveš. Svaka sa svojim "vrancem za utrku" itekako imaju što ponuditi. Ono što će vas zasigurno ugodno iznenaditi jest činjenica da se taj isti vranac može vrlo elegantno obuzdati i biti vrlo zanimljiv u sva tri slučaja s obzirom na različite pristupe i vrijedi ih kušati. Imali smo sreću posjetiti većinu njihovih položaja, što je osobito lijepo obići između travnja i listopada kad se priroda probudi.
Vlasnik vinarije Chateau Kamnik - Ilija Iki Malinkovski
Dama služi vino za kušanje
Prekrasna sala za kušanje vinarije Chateau Kamnik
Panoramski pogled na vinograde vinarije Bovin
Doista iznimna vina vinarije Bovin
Vlasnik vinarije Bovin - Kiril Bogevski
Glavni enolog i voditelj vinarije Bovin zarazne životne energije - Boris (Borče) Nečev
Perjanice vinarije Tikveš
Izimna arhiva vinarije Tikveš
Tim vinarije Tikveš, najveće vinarije u regiji
Alfa i omega vinarije Tikveš - Svetozar Janevski
Uspijete li u svoju turu upisati i Negotino, svakako kušajte njihovu "negotinsku pitu", obično pripremljenu s tankim tijestom, mesom i jajem, domaću halvu od griza i topljeno makedonsko sirenje, što je kombinacija kačkavalja, paprike i malo rajčice te se sve zajedno zapeče. Iz Makedonije ne možete otići ako ne kušate kumanovski kačkavalj, a lokalci kažu kako se ponajbolji proizvođači sira kriju u Berovu.
Desno je prikazana tradicionalna negotinska pita, dok je lijevo njezina izvedenica s mesom
Domaća halva od griza
Topljeno makedonsko sirenje, što je kombinacija kačkavalja, paprike i malo rajčice
Sarmice punjene mesom
Imajte na umu da konkretniji obrok teško može proći bez čašice "žute ili žolte" lozove rakije, a uvijek birajte onu odležanu u bačvama najmanje tri godine.
Četiri sata vožnje put jugoistoka krije se pravi biser za koji morate "debelo" zaći u Grčku, ali vjerujte isplati se svakog truda. Meteora. Na strmim liticama pokraj Kalambakije nalazi se kompleks zadivljujućih pravoslavnih manastira koji datiraju iz 11. stoljeća. Legenda kaže kako je prvog osnivača na okomitu stijenu visine 500-tinjak metara donio orao. Vjeruje se da se gradnja na ovom izuzetno nepristupačnom terenu odvijala pomoću dugih ljestvi od užadi te velikih mreža koje su imale ulogu dizala.
Panoramski pogled od kojeg zastaje dah s Meteora
Pogled na jedan od manastira
Zanimljiv detalj u samom manastiru
Stara kuhinjica u manastiru
Makedonija traži vrijeme. Prepuštanje čaši dobrog vina dok tamburaši sviraju neku staru zaboravljenu narodnu pjesmu. Melodiju iz nekih drugih vremena. Možda boljih, možda ne. Samo drugih. Ono što ćete zasigurno ponijeti sa sobom je osjećaj da vam ne treba puno da biste bili s dragim ljudima, pjevali i smijali se.
Neovisno o vremenskoj prognozi, političkoj, ekonomskoj ili gospodarskoj situaciji, Makedoniju najbolje opisuju poznati stihovi grupe Time: "... dok Vardar grli polja zrelog žita, ponosna i gorda kao gorska ptica, pjesmom je svojom zemlja ta očarala srca sva i vino s izvora njenih sad pijem ja… Kad si sam, kad je sve tužno, ti se sjeti nje, Makedonija ti pruža ljubavi sve…".