RECENZIJA: Jedno od malobrojnih mjesta na Jadranu gdje će vas dobro ugostiti, račun vas neće oneraspoložiti i još imate pogled od milijun dolara!

Pitavski su posjedi, osim uokolo mjesta, odmah preko brda s južnim “sjedištem” u Zavali. Do nje je sada jednostavno doći uskim tunelom čiji je sjeverni ulaz odmah do zadnjih pitavskih kuća. Zapadno od Zavale, danas načičkane apartmanima i vikendicama, znamenite su pitavske plaže. Na otocima Braču i Hvaru tako zovu žala iznad kojih su na padinama najbolji i najbrojniji otočki vinogradi. Ovdje se bere mali plavac za glasovita hvarska crna vina. Upravo su ovi vinogradi najveće blago Pitava i tamošnjih malobrojnih stanovnika. Koliko je kuća u mjestu, toliko je i podruma, nažalost, sve manje njih u upotrebi, ali tamo gdje su bačve sve su odreda jako dobra vina.

Jedan pitavski podrum odnedavno je posebno slavan jer u njemu Tonči Marijan njeguje naš prvi plavac ovjenčan Decanterovim zlatom, tim prestižnim vinskim priznanjem. Podrum je i u Konobi Dvor Duboković, gdje se toče njihova jako dobra vina, no za ovaj naš slučaj ipak je važnije da je tu dobra spiza. (Usput, jedan iz plemena Marijan, Berti, ovdje je chef.) Dvor je razveden na više nivoa, sav u meandrima i zelenilu, pa ni ne shvaćaš da ovdje može stati popriličan broj gostiju. U negdašnjem podrumu manji je unutarnji dio restorana u upotrebi samo za lošeg vremena, dok vino zrije u novom podrumu, sagrađenom u vinogradu. Uz ulaz u dvor novije je zdanje, gdje se na dva kata smjestila jako dobro opremljena kuhinja.

Radovan Marčić

Bez obzira na njezinu itekako važnu funkciju, ipak je najvažniji gastronomski dio ove konobe veliko ognjište. Tu gazda Ivica Duboković spravlja svaku vrstu peka, po kojima je ovo mjesto, sada već u respektabilnom trajanju od 16 godina, poznato, peče ribu na gradele ili vrti ražanj. Ovdje sam u zadnjih desetak godina, od kada redovito u sva godišnja doba posjećujem ovaj otok, isprobao dobar dio njihova jelovnika.

Najviše mi se svidjela hobotnica pod pekom s krumpirima. Kad sam je jeo prošlu ranu jesen, bila je pečena znalački, a to kod hobotnice znači da nije ni pretvrda, ali ni premekana jer se onda njeno meso vlaknasto rasteže. Peku su slijedile mesne gradele. Gazda koji iza sebe ima tone ispečena mesa i ribe, pa je neupitni majstor, ispekao je tako dobro janjetinu da njen okus još sad osjećam. Za nedavnog proljetnog boravka na Hvaru opet sam blagovao ondje. Nakon jednog uvertirnog pjata, koji zovu dalmatinskim, na koji su složili iznenađujuću kombinaciju pršuta s podimljenom tunom, marinirane kozice i tvrdi sir a la grana padano, koji je sasvim dobro funkcionirao u spoju mora i kontinenta, odlučio sam se samo za morsko.

Radovan Marčić

Radovan Marčić

Prvo zimske lignje, a to će reći one od peškafonda, ulovljene u otočkim vodama, kakve se - ako je do poštovanja profesije - jedino i mogu peći na gradelama. Poanta je da su bile “ušporko”, dakle neočišćene, pa im je nutrina više skuhana nego pečena, a vanjski dio opaljen žeravom. Nakon njih jedan brancinić (iz uzgoja, što ovdje ne kriju) i nešto veća “divlja” orada. Kao i lignje, i ove su ribe bile pečene na gradelama, a tu majstor u pečenju kakav je gazda Duboković teško može pogriješiti, pa su bile kakve i trebaju biti - fine i sočne.

Radovan Marčić

Radovan Marčić

Kad bolje promislim, koliko god da sam bio ovdje, najmanje sam isprobao kuhinju dvaju profesionalaca, jer se chefu Bertiju u srcu ljeta pridružuje još jedan kuhar. Tada kada je najviše gostiju, u pomoć obitelji dolazi chef Danijel, jedan od triju sinova Dubokovića, koji je profesionalni kuhar u Münchenu. Tada sve postaje pravi obiteljski pogon gdje Luka, koji živi u Zagrebu, pomaže u konobarenju, Frankie je uvijek logističar, a supruga šjora Ivice Gordana uskače gdje treba. Jedno od malobrojnih mjesta na Jadranu gdje će vas stvarno ugostiti, gdje ćete jesti dobro, a da vas račun neće oneraspoložiti. I još k tome, gdje god sjedili u konobi, imate divan pogled na Hvar pod vama i na susjedni Brač.

Za ovaj restoran možete glasovati ovdje!