Mala hiža
Balogovec 1
40 000 Mačkovec
040/341-101
Tek kad upoznaš gazdu Branimira Tomašića, shvatiš da je ogroman trud ugrađen u neosporni uspjeh ovog restorana. Nisam ga osobno poznavao do prije dvije godine, ali sam pročitao mnoge njegove izjave u intervjuima i panegirike koje je uvijek dobivao u napisima o njegovoj Maloj hiži. To je čovjek eksplozivne energije, još uvijek, nakon devetnaest godina vođenja restorana, nepokolebljiv entuzijast koji se s toliko strasti posvećuje svakom elementu funkcioniranja svoje restoranske zamisli da to gotovo graniči s ludošću. ogotovo u današnjim prilikama, u kojima se vlast, kao i sve dosadašnje otkad pamtim, upela da ugostitelje tretira ako ne kao okorjele kriminalce, onda barem kao prevarante.
Boreći se s birokracijom, izborio se za vjeran profesionalni tim konobara i kuhara, u čiju edukaciju neprekidno ulaže nemala sredstava, uspjevši u ovoj najprosperitetnijoj kontinentalnoj županiji prvi udariti temelje ozbiljnog fine dining restoraterstva. U predbožićnoj gozbi koju je priredio za moje društvo jeo sam sada već četvrti put u posljednje vrijeme večeru od čak devet sljedova. Nevjerojatno ugodan ambijent interijera restorana koji je Tomašić doslovce izgradio svojim rukama uspjela je kombinacija rustikalnog i “bečkog salona” s bezbroj pomno odabranih detalja. U nevelika tri odvojena prostora za blagovanje decentni se konobari s najprofesionalnijim manirama pojavljuju samo onda kad ti stvarno nešto zatreba.
U svojoj kuhinji sam kreira svako od jela, koja su bazično tradicionalno međimurska. Nadogradio ih je svojim idejama derivirajući i trendove, pazeći da u svakom jelu bude ukorporirano nešto od plodova vlastitog polja uz kuću, ali i mediteranskih aroma njegovog drugog doma, otoka Paga. Rečena gozba počela je s heljdinim blinima iliti suncolikim malim palačinkama na koje su namontirali marmeladu od buče začinjenu čilijem, mladim kozjim sirom, pa još i vrganje i matovilac začinjene bučinim uljem. Uz ovaj fini antre slijedio je još jedan. Na tri različito aromatizirana domaća kruha rezana u minijaturne pravokutnike postavili su tri različita oblizeka: meso “z tiblice”, pršut od jelena i zapečenu terinu a la pašteta. Slijedila je upravo senzacionalna juha od njihove vrtne zimske kruške s tanko rezanim šnitama parmezana.
Potom tjestenina - profinjene “taškice” u obliku šestokrake zvijezde punjene jako aromatičnim raguom od vrganja, a kao protuteža “svilena maramica”, ustvari veliki raviol od vrlo tankog tijesta punjen rikulom i mladim sirom, preliven s dva umaka - od oraha s bijelim vinom i bučinim košticama sa začinskim biljem. Guščju jetru u sljedećem slijedu ispekli su na umaku od konjaka i naranče, a drugi komadić servirali su na musu od kruške, dunje i rakije viljamovke. Vrlo delikatno, zavodljiva okusa.
K tome, među ta dva komadića jetara umetnuli su raviol punjen sušenim rajčicama, vrganjima i sirevima. Tradicionalno međimursko jelo, temfani (na pari dinstani) mladi kunić preliven pritepom iliti umakom od vrhnja i temeljca, nadogradili su “vanjkušekom” od krumpirova tijesta punjenim sirom i špinatom pa još i prelivenim vrhnjem, pomiješanim s kosanom masti iz tablice. Kombinacija jako dobro složenih okusa. Kao i u slučaju kunićevine, sljedovi su se nastavili odabirom u restoranima rjeđe služenih mesa. Prvo ždrebetina pa onda jelenje meso. Ždrebeći file omekšan odležavanjem ispekli su samo toliko da mu zapeku vanjštinu.
Upravo se topio u ustima. Servirali su ga s dva umaka, prvi na bazi rajčice, a drugi u njihovoj varijanti razblaženog chimichurri umaka. Rolano jelenje meso prelili su umakom od soka izabele, aronije i pečenih šljiva, a pratila ga je rolada od lisnatog tijesta punjena krumpirom i bučom. U svakom jelu bila je još poneka pratnja, više kao ukras, pa se s ovom gotovo rokoko namjerom sasvim dosljedno sve usmjerilo prema bogatstvu elemenata na svakom tanjuru. Možda je ovo potvrdu najviše dobilo u slatkom - sladoled od buče; “pitica” od oraha i višanja; tortica od maskarponea, šljiva i međimurskog crnog pinota, pa još kruška poširana u slatkom vinu s anisom i kardamomom.
Da to sve nije bilo jako, jako fino, bilo bi pretjerivanje. Uz to, sve je servirano na pomno odabranim tanjurima uz beštek i čaše koje upotpunjuju ovu rokoko odrednicu. Mala hiža po tko zna koji put potvrdila se kao mjesto najpouzdanijeg vrhunskog kontinentalnog hrvatskog ugostiteljstva.
KATEGORIJA RESTORANA: Tradicionalni restoran
HRANA: 9/10
USLUGA: 9/10
AMBIJENT: 9/10