Izletište Zelenjak
Zelenjak ulica 35
10 000 Zagreb
01/4635-556
Sljedeća važna činjenica jest da zbog broja stalnih i vrlo lojalnih gostiju mjesto ima gotovo klupski karakter. Nije uopće rijetko za stolovima vidjeti tri ili čak četiri generacije jedne familije. Sve to govori o postojanoj tradiciji domaće hrane koju su Mamići uspjeli očuvati u više od 50 godina postojanja svog izletišta - u gradu. Tlačenica (prezvuršt, odnosno presswurst), dimljeni jezik i sir iz kace neka su od predjela za kojima gotovo obavezno gosti naručuju goveđu juhu s rezancima. Redom provjerena domaća jela koja imaju svoje stalne poklonike.
Naravni, bečki, pariški, ali i teleća koljenica i teleće pečenje glavne su vedute mesnog asortimana koje su tradicionalno pripremljene od namirnica stalnih dobavljača. Kobasice i krvavice majstorski su posao dugogodišnjeg konobara (Dugi je kod Mamića 48 godina!), a ove je godine ukiselio i tonu i pol zelja. Upravo je zimski potpuri bio razlog posjeta, pa je na stol stigao kuhani buncek, restani krumpir, dinstani kiseli kupus i po par pečenica i krvavica. Buncek i krumpir ostali su ovaj put u drugom planu u usporedbi s ostalim divotama masne i teške hrane.
Krvavice su ovdje dobro začinjene, ali ne i ljute te, što je najvažnije, izvrsno pečene, hruskave. Pečenice bogate mesom nešto su blaže, ali ako poželite, ima i pikantnija varijanta kobasica. No, kralj ručka bio je kupus. Taman kiseo, mekan, ali ne i raskuhan, s dovoljno masnoće da klizi po nepcu. Ovu dijetalnu hranu naprosto morate zalijevati odgovarajućim napitkom, a gemišt je definitivno piće izbora. Kod Mamića, baš kao i “Kod Žnidaršića” u vječnom filmu “Tko pjeva zlo ne misli”, toče “belo, crno i plešivičko”. Bijelo vino je iz Jarecovih vinograda, a s Plešivice stiže Šemberov portugizac. I to je to. Izbor je lak i jednostavan. I ništa mu ne fali.
Naručili smo “omiljeni” hrvatski desert, koji u pravilu ne jedem u restoranima - palačinke. Istodobno su friško pečeni veliki komadi štrudle od jabuka i višanja došli na susjedni stol pa smo narudžbu brzo alterirali, nimalo ne pogriješivši. Iako su i jedna i druga štrudla vrsni krupni primjerci domaće kuhinje, ova s višnjama je zbog potrebnih kiselina nakon opisanog jakog ručka bila poput melema. Usuđujem se reći možda i najbolja koju sam ikada pojeo. Kisela, a slatka, sočna i meka, tanke hrskave ručno razvučene kore.
Savršenstvo za kraj jednog vrlo kaloričnog i beskrajno ukusnog predbožićnog zimskog ručka (uz 14 stupnjeva u zraku toga dana!). Kad ponovno poželite nešto iz domaće kuhinje, otiđite “na izlet” kod braće Mamić - na Zelenjak, da ne bi bilo zabune.
KATEGORIJA RESTORANA: Tradicionalni restoran
HRANA: 9/10
USLUGA: 9/10
AMBIJENT: 7/10