DOBRI RESTORANI 2020.

RECENZIJA: Ovo je jedan od (nažalost!) malobrojnih zagrebačkih restorana u kojem možete uživati u dobroj domaćoj kuhinji!

    AUTOR:
    • Dario Naletilić

  • OBJAVLJENO:
  • 16.01.2020. u 08:49

Biljana Blivajs / HANZA MEDIA

Uglavnom je nepoznato da se donji dio Mesničke (ime je naravno dobila po mesnicama ispred gradskih vrata) nekad zvao Lovačka ulica

Stari fijaker
Mesnička ulica 6
10 000 Zagreb
01/4833-829

Birtija u kojoj danas stoji (na žalost ne vozi) stari fijaker zvala se prigodno Tri lovca, a prema mom pokojnom djedu, točili su odličan šipon (moslavac ili pušipel) koji on nije propuštao dok bi unuk u pratnji s veseljem popio čašu malinovca. S manje ili više uspjeha današnji Restoran Stari fijaker 900 trudi se slijediti utabane staze purgerske kuhinje.

Biljana Blivajs / HANZA MEDIA
 

Jelovnik je povelik i tradicionalan, s kuhanom šunkom s hrenom, sirom i vrhnjem i štruklima; tu su i restana jetrica, fileki, kalja i punjena paprika; purica i patka s mlincima, zatim sarma, bečki i zagrebački, krvavice, kobasice i bunceki, te jela s roštilja, nešto ribe i raznih salata. Ručak na zadnju adventsku nedjelju značio je nakrcanu salu pod starim boltama, a veseli je žamor sugerirao blagdansko raspoloženje.

 

Na stolu nas je dočekao tanjurić svojevrsnog liptauera. Sirni namaz s crvenom paprikom (Šmirkás, odnosno Schmierkäse) nije bio loš, ali svejedno daleko od slovačkog originala iz pokrajine Liptov (Liptau, njem.), koji i mi kao tadašnji pripadnici Austro-Ugarske Monarhije pomalo svojatamo. I pogačice s čvarcima i klipići koji su uz sir posluženi bili su naprosto senzacionalni, pa se samo radi njih isplati navratiti u Stari fijaker.

 

Zagorska juha o kojoj sam razmišljao još prije dolaska nije ni izbliza opravdala moja nadanja. Sav je potrebni materijal bio unutra, no juha je bila tanka, nezačinjena i s puno previše paradajza. Krvavice (iako trun suhe za poneki ukus, ne i moj), kiseli kupus i restani krumpir popravili su dojam koji je ostavila nedorečena juha, a srneći paprikaš definitivno mi je potvrdio u čemu leži popularnost ovog restorana.

 

Gusti tamni umak pun okusa i meke kockice divljači uz domaće (tvrđe) njoke u poštenoj porciji jelo je kakvo volimo. Prepoznaju to domaći gosti, slučajni i redoviti, a čini se i nemali broj stranaca. Probao sam i griz vrlo korektnog zagrebačkog te dobre krumpirove police koje serviraju kao prilog. Ovaj put palačinke su ipak došle na red, ali s pjenicom od vina.

 

‘Vajnšato’ i palačinke gotovo su arhetip boljeg obiteljskog ručka u Zagrebu, naravno uz buhtle, orehnjaču ili sličan ‘germtajg’. Pjenica je bila obrtnički izrađena, orasi u punjenju optimalno zašećereni kristal šećerom da pucka pod zubima, a palačinka ipak trun predebela. Gotovo odličan desert, čista je petica rezervirana za puničine palačinke sa šatoom.

 

Stari je fijaker jedan od nažalost malobrojnih gradskih restorana u kojem možete uživati u dobroj domaćoj kuhinji, a zagorsku juhu preskočite, kao ja u ocjenjivanju.

KATEGORIJA RESTORANA: Tradicionalni restoran

HRANA: 8/10

AMBIJENT: 8/10

USLUGA: 8/10

Izdvajamo

Iz drugih medija