RECENZIJA RESTORANA

RECENZIJA: "Ovo je restoran u kojem se mogu pojesti fina jela, profesionalno skuhana, koja servira ljubazni konobar na vrlo profesionalan način!"

 Restaurant "Rosemary" Facebook page
Otok Lošinj uvijek je bio otočka gurmanska prijestolnica Kvarnera. Još davno u Malom, ali i u Velom Lošinju postojale su slavne, pouzdane adrese kamo su gosti, posebno oni iz Italije, hrlili i često baš zbog njih birali ovaj čudesno lijep otok za svoj ljetni boravak.

To socijalističko doba za gurmane nije bilo nimalo crno, dapače, toliko ribe svake sorte, jastoga, hlapova i škampi od vrše rijetko si gdje mogao vidjeti po restoranima kao što je to bilo na Lošinju. Još i danas s epitetom svjetske prijestolnice podvodnog ribolova, uz sav manjak ribe u moru, ovdje se mogu naći najbolji riblji bokuni, koje love trenirajući za prestižna domaća i svjetska natjecanja velika imena ovog sporta. Nekada predvođena braćom Balenović, a sada bivšim svjetskim, europskim i sedmerostrukim državnim prvakom Danielom Gospićem. Uz tradicionalna, već dugo postojeća mjesta dobrog blagovanja (Artatore, Corrado), u zadnjih se petnaestak, a posebno prošlih pet godina restoranska otočka scena nevjerojatno dinamizirala.

Restaurant "Rosemary" Facebook page

Mislim da se uz Vis i Korčulu na Lošinju među hrvatskim otocima najbolje jede. Prvo je Marko Sasso prije četrnaest godina scenu internacionalizirao svojom varijantom talijanske kuhinje, u Bora Baru u Velom Lošinju, a onda je ulaganjem u otočki hotelski lanac Jadranka izraslo nekoliko jako dobrih restorana. Obje su te pojave “povukle” ostale na otvaranje novih restorana sa sasvim novim, do tada za otok nepoznatim stilom. Novi vlasnici Hotela i Ville Jadranka, sa željom da naprave luksuznu destinaciju, uložili su jako puno u edukaciju chefova i uopće osoblja, uspješno podižući rang svojih restorana raznoliko ih profilirajući s fine dining perjanicom Alfredom Kellerom u hotelu Alhambra.

Restaurant "Rosemary" Facebook page

Na valu ovog jako pozitivnog trenda izrastao je i Rosemary, restoran u gustoj crnogorici park-šume Čikat. Unutar godinama zapuštenog kompleksa paviljona u vlasništvu Hrvatskih šuma prvo su u najam uzeli zgradu koja je funkcionirala kao ljetni restoran odmarališta, a potom i cijeli kompleks u kojem je niz apartmana i lijep park, koji pomalo uređuju. Prvo s partnerom, a sada već drugu godinu samostalno iza projekta stoji jako dobar chef Robert Kličković. Upoznao sam ga kao gosta kulinarskog dvoboja u Masterchefu, već tada sa zavidnom internacionalnom kuharskom karijerom. Rođen i školovan Bavarskoj, nakon tajlandskog iskustva bio je više godina uspješan chef u kastavskom Kukurikuu, da bi se prije četiri godine skrasio na Lošinju. Prema onome što sam neki dan doživio u njegovu restoranu, napravio je jako uspješan projekt.

Restaurant "Rosemary" Facebook page

Svoje je kuhanje oslobodio svih nepotrebnih dodataka, trudeći se da kuha iskrena, jednostavna jela u provedbi na tehnički visokoj razini. Restoran kojem je unutrašnji i vanjski dio spojen pomičnim staklenim stijenkama jednostavno je uređen decentnim namještajem. Pod svodom, presvučenim tamno obojenim drvom, sve je ovdje usredotočeno da bude spoj s gustom crnogoricom koja okružuje restoran, gotovo pa ponegdje ulazeći u njega. Zelenilo je potencirano s nekoliko oleandara postavljenih na terasi, tako da je doticaj s prirodom i više nego naglašen. Kao pozdrav iz kuhinje servirali su file prijesne trlje. Malo su je predugo držali u limunu pa je postala prekisela i prema repu premekana.

Restaurant "Rosemary" Facebook page

Šteta za ovu sasvim svježu ribu jako nježnog mesa. Sve što je uslijedilo bilo je i više nego iskupljujuće. Prvo moj uobičajeni test za ocjenu umješnosti kuhara - rižoto. Tu su se iskazali jednim odličnim koji nazivaju Sezonski, a riječ je o nasitno narezanim tikvicama i repovima kozica. Skuhali su ih s jako kvalitetnom rižom po klasičnom receptu, ne pretjerano kremozno, mantekirano maslacem tako da se temeljac s kojim je riža podlijevana lijepo spojio s mliječnim okusom. Grančicu svježeg ružmarina, očito ubranu u vrtu uz restoran, nekoliko sam puta povukao po rižotu za dodatak dobrom teku ovog predjela.

Restaurant "Rosemary" Facebook page

Za glavno s njihovog jako “uskog” jelovnika, koji je očito sastavljen po onom što su najbolje namirnice podneblja koje se uvijek mogu nabaviti, pojeo sam Janjeći brudet s palentom i graškom. U stvari jedna varijanta janjećeg žgvaceta u nježnom, ne prejako začinjenom šugu, koji je dopustio otkoštenom mesu, rezanom na veće komadiće, da bude u prvom okusnom planu. Sve je tu bilo po mom guštu. Palenta s ribanim sirom po vrhu bila je dobra pratnja. Po svemu, Rosemary je restoran u kojem se mogu pojesti fina jela, profesionalno skuhana, koja servira ljubazni konobar na vrlo profesionalan način.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. travanj 2024 09:41