.jpg)
Kasni ručak u bistrou Pod zidom počeo je pomalo neobično. Ranije toga dana uredno smo nazvali i rezervirali za pola pet. Kad smo stigli, restoran je bio prazan, očito se pripremajući za neki večernji event jer su svi konobari bili koncentrirani na raspored i preslaganje stolova. Onda su nas upitali imamo li rezervaciju - ne znam što bi bilo da je nismo imali - pa smo nakon što je ta činjenica prekontrolirana, uspjeli sjesti za jedan od visokih stolova.
.jpg)
Ubrzo nam je stigao domaći kruh od kiselog tijesta i maslac s bučinim uljem i tostiranim bučinim sjemenkama. Zgodna i ukusna zanimacija dok čekate obrok. Rondanje i preslagivanje stolova se nastavilo. Arancini punjeni mozzarellom, naručeni za predjelo, bili su sjajni, hrskavi i zamamno su se slagali s odličnom šalšom i salsom verde. Dekonstruirana bučnica nije požela toliko uspjeha, jer osim buče, nema baš puno dodirnih točaka s originalom. Buča naribana na duge trake poslužena je na bešamelu s koprom, zatim slijedi sloj prženih mrvica i na njima kuhane okruglice punjene sirom. Ne mogu reći da je okus loš, sve se dobro slaže, ali od ta dva predjela, opet bih naručila arancine.
Predjela su pristojne veličine i stoje 60-ak kuna, kao i ostala jela na listi predjela, uz izuzetak tatarskog bifteka za koji morate izdvojiti 98 kuna. Za pohvalu je da ćete, naručite li rižoto - u ponudi je crni rižoto (110 kuna) - na njega čekati 30 minuta jer ga rade “od nule”. I svakome tko zna kako se radi pravi rižoto, neće biti problem pričekati, jer da je došao na brzinski “griz”, ne bi zasigurno naručio rižoto.
Na razmišljanje mnogim ugostiteljima. Za glavno jelo odlučili smo se za njoke s kremom od patlidžana, friško pečenim gljivama i ukiseljenom korabicom. Ovo me jelo namučilo ponešto koncepcijski i izvedbeno. Očito je intencija da jelo bude sezonsko, pa otud korabica i gljive, no patlidžan zbunjuje, to više što je krema od patlidžana bila lišena intenzivnog okusa samog patlidžana pa se postavlja pitanje čemu on uopće u ovom jelu. Gljive, u pitanju je bio prosenjak, nisu bile dovoljno zapečene i pustile su nešto vode, što je razvodnilo umak od patlidžana, a njoki su mogli biti i nešto čvršći.
S druge strane, nismo imali zamjerke na goveđe obraze. Krema od čičoke, čips od kelja i blago popareni listovi kelja sjajno su nadopunili duboki okus mesa, a ukiseljene rotkvice bile su fini završni “touch”.
Od glavnih jela za oko su nam zapeli fileki kuhani u temeljcu s umakom od povrća, crumbleom od špeka, pečenim porilukom i bučinim uljem - nešto što bi svakako trebalo probati. U ponudi su još janjetina s pireom od mrkve, pačja prsa i file bijele ribe s blitvom. Glavna jela stoje prosječno nešto više od stotinjak kuna, najskuplji je 45 dana suho odležani striploin za 180 kuna.
Vinska lista je atraktivna i za svačiji ukus i džep. Treba napomenuti da se sva vina toče na čaše, pa i ona najskuplja, što ćete platiti dodatnih pet kuna po čaši. Šteta što nam strka i užurbanost u restoranu zbog priprema za večer pokvarila opći dojam. Možda bi bilo pravednije i prema njima i prema nama da su nas odbili kad smo nazvali za rezervaciju.