Alla Beccaccia
Valbandon, Ul. Pineta 25, 52212, Fažana
srijeda-ponedjeljak 12:00-24:00 (utorak zatvoreno)
Chef: Jadranka Rodolović
Beccaccia, odnosno šljuka bena tradicionalna je i visoko cijenjena lovna divljač. Ovu malu pticu ukusna mesa gurmani poznaju i po još jednoj osobitoj delikatesi - neočišćenim crijevima. Šljuka se, naime, uobičajeno priprema s iznutricama, pa se nakon pečenja prvo izvade crijeva koja se mažu na kruh kao svojevrsno predjelo uz dodatak svježe mljevenog crnog papra. Fiziologija probave ove životinjice navodno koncentrira čiste proteine u crijevu, što su davno prepoznali talijanski i francuski lovci, često veliki epikurejci i gurmani. Lov je nedjeljivi dio ove istarske konobe, jer su Radolovići generacijama lovci. Iz skromnog lovnog turizma za susjede Talijane razvio se i današnji obiteljski biznis. Konoba/restoran, 14 soba, park s bazenom - sve je to zasluga i malenih šljuka, odnosno lovačke predanosti Josipa Pina Radolovića, majstora šljukolovca (120 šljuka ove sezone).
Znao sam da moj posjet pada u vrijeme lovostaja na šljuke, pa nisam očekivao šumsku pticu na palenti, što je “signature dish” ovog mjesta, a potrebno ga je i ranije naručiti, jer se priprema četiri sata. Interesiralo me stoga čime će mi moći ugoditi iz bogatog repertoara lovačkih i istarskih gurmanluka.
Veliki otvoreni kamin dominira salom, a karirani stolnjaci i drvene grede nepogrešivo govore o mjestu u kojem jedete. Ambijent ugrijan otvorenom vatrom je topao, temperaturom i atmosferom. S jelovnika su se smiješile domaće pašte, pršut i mineštrina, a meni se u doba proljetnog ranijeg ručka činilo najprikladnije početi kobasicama i salamom od boškarina i nastaviti juhom od svježih divljih šparuga. Pljukance sa šugom od vepra morao sam naručiti u ovom hramu lovačke kuhinje, a po preporuci veselog konobara morao sam probati i raviole Alla Beccaccia, koji su još jedan specijalitet kuće.
Za peku koja se taman dovršavala ionako više ne bi bilo mjesta, kao ni za druga mesa poput fiorentine ili teleće koljenice koje su me dražile s jelovnika. Tradicionalne kobasice su mi se svidjele više od salame s boškarinom, koja nije loša, ali to plemenito govedo zaslužilo je i bolju recepturu.
Juha je gusta, blago gorkasta i puna šparoga s nekoliko kockica domaćeg kruha i predstavlja pravu posvetu ranom proljeću, okusima i bojama. Ravioli od krumpirova tijesta punjeni radičem i kobasicama preliveni umakom od sira fantastično su, ali ujedno i teško jelo, zbog svojih masnoća.
Požalio sam što nisam naručio neku salatu da kiselinom malo umirim želudac. Meso vepra u aromatičnom lovačkom šugu topilo se u ustima, a pljukanci su zasigurno najbolji koje sam ikada jeo. S mukom sam pristao na desert, jer su mi na karti izgledali nesimpatično - palačinke, sladoledi, prekomurska gibanica (!?) i slično, no uz intervenciju odličnog konobara stigla je torta s raskošnom kremom od kokosa punjena čokoladom. Jednostavno ću reći da još žalujem što nisam mogao pojesti dva komada.
Kućno vino je malvazija, a ona buteljirana su sva lokalna, dok je tiskana vinska karta, naravno, u pripremi. Konoba Alla Beccaccia je restoran u koji naprosto mora otići svaki ljubitelj lovačkih jela i/ili istarske kužine, ali i ostali posjetitelji će biti više nego zadovoljni. Uz malo brige o detaljima, poput kvalitetnije otisnutog jelovnika i proširene vinske karte, ovo bi mogla postati najbolja istarska konoba, pa čak i šire. Na kraju i važna molba vlasnicima, uz puno razumijevanje problema u nabavi: Zamijenite sicilijanske masline domaćima!
KATEGORIJA RESTORANA: Tradicionalni restoran
HRANA: 10/10
USLUGA: 9/10
AMBIJENT: 9/10