ARTiČOK
Bana Josipa Jelačića 19, Split
Radno vrijeme zimi 11-24 h, ljeti 09-24 h
021 819 324
Kada sjednete u neki restoran i dobro se i ugodno osjećate, očekujete da hrana zaokruži doživljaj. No, kada izostane taj “wow efekt”, čovjek osjeti neko razočaranje. Istog sam dojma bila i kada sam prije oko godinu dana prvi put posjetila restoran Artičok u centru Splita, koji sebe etiketira kao restoran u kojem spajaju umjetnost i gastronomiju. I prije godinu dana, a i sada, iz Artičoka smo nakon večere izašli podvojenih osjećaja i mišljenja. Možda je to razočaranje još naglašenije jer u Artičoku se stvarno trude. Rade svoju domaću paštu i njoke, koji su stvarno odlični. Kruh rade od svojeg startera i mogli bismo navaliti samo na njega potočanog u malo maslinova ulja. Trude se oko izgleda tanjura.
Konobar je bio izuzetno ljubazan i simpatičan. Unutrašnjost je restorana ugodna i opuštajuća. Prigušena svjetla, nepreglasna glazba koja dopire iz zvučnika i žamor gostiju dopunjuju atmosferu. Što onda tu ne štima, vjerojatno se pitate. Pa, krenimo redom.
Za predjelo smo naručili jelo pod nazivom More na kojem su, prema opisu iz menija, dimljena pašteta od kozica, ceviche od trlje, okruglice od tune, salata od hobotnice i dimljena sabljarka. Pašteta je bila ukusna, ali malo “prežestoka” pa je potpuno okusno dominirala tanjurom. Ceviche od trlje se sveo na dva mikrokomadića spomenute ribe, što mu nije pomoglo da ga zapamtimo. Okruglice od tune? Na njih isto nisam naišla, ali je umjesto toga servirana neka bijela riba u tempuri koja je bila zaista fina. Salata od hobotnice bila je pravo ugodno iznenađenje. Ne prejakog okusa, delikatna, a sve one “točkice” na tanjuru fino su je nadograđivale. Cijena - 80 kuna.
Za drugo predjelo stigao nam je savršeno pečeni ramstek poslužen kao salata na golemoj količini rukole (ne navode je nigdje u jelovniku). Ukusno, mekano meso na trenutke je potpuno maskirala prevelika količina raznoraznih dresinga koji su se tu našli - od senfa, kreme od kapule i domaće majoneze do ukiseljenog luka. Porcija je golema, stoji 70 kuna i može funkcionirati kao samostalno jelo za kakav lagani ručak. Na trećem tanjuru bila je selekcija sireva dopunjena domaćim marmeladama i bademima, no s obzirom na slatkoću tih dodataka, cijela bi stvar bolje zaokružila kraj obroka ako, primjerice, niste za desert. Predjelo smo čekali 45 minuta, iako ni za što od toga ne treba neka posebna priprema, a u restoranu s 30-ak mjesta bila su popunjena četiri stola.
No, onaj spomenuti ljubazni konobar s početka teksta u nekom je trenutku došao za naš stol i ispričao se što toliko čekamo pa smo nekako uz ugodno čavrljanje i pijuckanje prešli preko toga. Glavno jelo - njoki s fazanom (97 kuna), teleći rižoto (92 kune) i domaći agnolotti punjeni goveđim repom u umaku od crnih truba (85 kuna). Ponovno goleme porcije, ali i isti problemi. Njoki su bili mekani i ukusni. Šugo je bio jak i moćan, no bilo ga je puno previše zbog čega su njoki postali potpuno indiferentni. Na vrhu svega našla se i krema od parmezana koja je cijelo to žestoko jelo učinila još žešćim. Isto se dogodilo i s rižotom koji su završili s kremom od sira i šafrana koji je potpuno nadvladao okus rižota. Uz to, temeljni šug za rižoto bio je jako sličan šugu na njokima pa je ispalo kao da smo naručili dva ista jela s manjim varijacijama.
Za agnolotte imam samo riječi hvale i jedina je skoro nevažna zamjerka da su crne trube mogle biti nasjeckane na manje komade. I dok ćete za najskuplje jelo na meniju, pečenu hobotnicu, izdvojiti relativno jeftinih 128 kuna, na vinima ćete u Artičoku ostaviti pravo bogatstvo. Na čaše nude tek etiketu ili dvije, dok neko ozbiljnije vino, poput Bibicheva Bas de Basa, košta gotovo 1300 kuna.
KATEGORIJA RESTORANA: Restoran kreativne urbane kuhinje
HRANA: 7/10
USLUGA: 9/10
AMBIJENT: 8/10