Pitali su me moji talijanski partneri, izbezumljeni s toliko mnogo prekrasno dotjeranih žena u nevelikom prostoru, o čemu se tu radi - o modnoj reviji, festivalu, izboru za Miss ili nečemu sličnom? Ponosan na svoje sugrađanke, nevješto objašnjavam da je to naša uobičajena slika pa večera može početi. Vruće bruschette s pilećom paštetom i čilijem dolaze kao dio couverta i navještaju dobar početak.
Za predjelo carpaccio od grdobine, ukusan, dovoljno začinjen, vrlo tanko narezan i lijepo serviran. Linguini cacio e pepe, koje smo tog četvrtka pojeli u Barbieri’su, mogu stati uz bok boljih talijanskih restorana u Rimu ili Milanu, a potvrdili su mi to i moji gosti. Ispravno skuhana tjestenina i kremasti umak od sira s dovoljno svježeg papra jelo je kakvo sam dugo čekao u nekom našem restoranu.
Kovač u škartocu kao glavno jelo nije bio loš, povrće je bilo ukusno, pa uz dosta maslinova ulja i ovo jelo ima više nego prolaznu ocjenu. Nakon nekoliko promjena kuhara nisam više siguran tko je “krivac” za jelovnik u Barbieri’su, no iz razgovora s ljubaznim konobarom saznao sam da se često mijenja. Ostaje vidjeti što će se na karti zadržati kao stalna ponuda, a ja, naravno, glasam za cacio e pepe. Vinska karta je primjerena, izbor vina na čaše solidan, a i pivopije mogu biti zadovoljni. Primjećujem da je te večeri veseli ženski svijet obilno uživao u pjenušcima i pićima poput aperol spritza ili gin tonica, manje se zamarajući samom ponudom vina.
Ovom prilikom obilnu večeru završili smo samo kavom pa nisam probao deserte. To je, uz jednako veliku želju da ponovim odličnu paštu, više nego dobar razlog za vrlo skori ponovni posjet.