(NE)SLASNA PREPORUKA

RECENZIJA RESTORANA: Fidel Gastro nosi previše imitacije pod revolucionarnim plaštem!

 Arhiva Jutarnjeg lista
Da bi se restoran približio dobroj kuhinji, chef bi se morao pouzdati u izvorne i vlastite recepte, a ne u tuđe ideje, i obuzdati prekomjernu kreativnost

RESTORAN I BAR FIDEL GASTRO
Krste Pavletića 1, 10000 Zagreb
Vlasnik: Placa ugostiteljstvo d.o.o.
Chef: Petar Tomašić
Tel. 091/2552724
www. fidelgastro.hr, e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Otvoren od 8 do 24, petkom i subotom do 02. Nedjeljom zatvoren.

Iskusnoga ugostiteljskog pregaoca Gorana Vručinića upoznao sam kao konobara sredinom osamdesetih u gornjogradskoj Staroj vuri. Poslije sam kod njega jeo u dobrom restoranu Placa nasuprot Kamenitih vrata (jedno je vrijeme tu chef bio i najintrigantniji hrvatski chef Dino Galvagnio). Tim je imenom nazvao i catering koji je dugo vodio na Prisavlju, a u istoj zgradi neko vrijeme i gablec varijantu samoposlužnog restorana. S toliko dugogodišnjeg iskustva sigurno je smislio jako dobar biznis-plan kad se odlučio za izdašnu investiciju za svoj najnoviji restoran s barom koji je otvorio prije nešto više od pola godine. U negdašnjim pogonima tekstilne industrije zapasao je poveći prostor koji je brzo, kako to već u Zagrebu s novootvorenim restoranima biva, postao jako popularan. (Investicija mu, što se popunjenosti tiče, zasad očito drži vodu, što je u današnjim (poreznim) prilikama, kad država nerazumno kinji ugostitelje, velik uspjeh.)

Nadjenuo mu je lako pamtljivo ime iz naše komunističke prošlosti i sadašnjosti, s pošalicom u ironičnoj mutaciji - Fidel Gastro. Od tog komunističkog revolucionara još je iskoristio i njegovu glavnu zadaću pa je i za svoj moto uzeo metodu borbe spojivši je s imenicom hrane (dakako, na engleskom jer “hrana” ili “jelo” na hrvatskom zvuči valjda pretraljavo) - food revolution. Koliko mu je uspjelo s naslovom toliko mu podnaslov slabo drži vodu.

Već iz letimičnog pogleda na jelovnik shvatiš da je ovo samo kopija kopije. Ni uređenje mu nije original pa izgleda onako kako katalozi u poglavlju “Industrijski dizajn” predlažu da treba biti uređen prostor.

Doduše, uspješnost u provedbi nikako se ne može osporiti. Šteta što s uređenjem, a pogotovo s jelima nije bio tako odvažan kao s imenom. U kombinaciji sada u nas vladajućeg trenda fuzije s natruhama “kreativne kuhinje” prvo sam pojeo dosta ukusnu “tostadu od cvjetače”. Pod tim je nazivom chef obilno na kreker nanio humus od karfiola više u varijanti majoneze i jako je začinio s još pet dodataka, od kojih toliko dominira tanko rezani svježi čili da preuzme sve okuse. Da ga je manje uz količinski prevladavajući mladi luk i vlasac učinio bi uslugu cvjetači koja je predstavljena kao glavna uloga.

Radovan Marčić

Slijedilo je jelo kao ogledni primjerak pretjerivanja mladih kuhara koji na tanjuru žele pokazati što više od svoje kreativnosti. “Tagliatelle s morskim ježom” zvučalo mi je tako primamljivo da sam ovaj raritet na jelovnicima zagrebačkih restorana svakako morao naručiti. I požalio sam. Već su zabucali s imenom jela. Jako bi naopako bilo da su tjesteninu pomiješali s morskim ježom. Srećom, riječ je samo o ikri kako sam i očekivao koju, pak, u iscrpnom opisu svakog jela (što je za pohvalu) nazivaju “mesom od morskog ježa”. Taj bodljikaš iliti ježinac pod oklopom, naime, nema nikakvo meso. Nažalost, znam da ovakve faktične i jezične sitnice ugostiteljima malo znače. Puno je veći problem sa stvarnim sadržajem tanjura. Predebela i od lošeg brašna zamiješena tjestenina, u žbuku pretvoren umak od temeljca i maslaca, pinjole, pa još crni tartuf, a onda još nori alge i prah maslinova ulja... i to nije sve. Usred tanjura ustobočio se tapioka kreker (i on) od crnog tartufa. Nema te ježinčeve ikre delikatna, nježna okusa koja ovu agresiju dodataka može podnijeti.

Radovan Marčić

Na kraju objeda se chef donekle iskupio s više nego korektno spravljenom goveđom pisanicom u woku (“wok lungić”). Da bi se Fidel gastro iole približio revolucionarnoj kuhinji kako se predstavljaju, chef bi se morao pouzdati u izvorne recepte kao u slučaju woka, u vlastite, a ne u tuđe ideje i obuzdati prekomjernu navalu kreativnost

Radovan Marčić

Izbor vina

Obimna vinska karta na kojoj, uz uvozna, dominiraju hrvatska vina. Otvorena vina: Žlahtina (PZ Vrbnik) 8 kn (1 dl) i cabernet sauvignon (Feravino, Feričanci) 10 kn (1 dl). 42 butelje bijelih vina - 85 do 420, 53 butelje crvenih vina - 110 do 740, 3 butelje rosea - 110 do 250, 5 etiketa desertnih vina - 140 do 250, 9 etiketa pjenušaca - 110 do 420 i 11 šampanjaca - 320 do 2500. 23 vina istaču u čaše - 16 do 34 te još 7 prodaju u bočicama (2 i 3,75 dl) - 40 do 260 kn

Cijene

Tostada od cvjetače 26 kn, tagliatelle s morskim ježevima 158, wok lungić 72 kn

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. travanj 2024 22:59