Giannino
Augusta Ferrija 38, Rovinj
052 813 402
U ovom slučaju nisam jedini koji se za restoran vezao i zbog gazde i zbog odličnih jela koja u njemu spravljaju. Pomalo u škuribandi, u uličici na brdu nasuprot zvoniku i prevlake koja spaja dvije rovinjske luke, stoluje po meni najinteresantnija, najpitoresknija i najmarkantnija vlasnička persona u Hrvata, a k tome i umjetnik kužinavanja. Corrado Pellizzer na leđima ima toliko bremenitu životnu storiju da bi u svakoj ozbiljnijoj zemlji već bila ekranizirana.
Ribarsko dijete, i sam ribar i kapetan ribarice, pa ugostitelj s prvom picerijom u Jugoslaviji, prvim disko klubom, prvim plovećim restoranom, danas s ugostiteljskim imperijem kojim, iako je komande prepusti sinovima, još itekako uspješno kormilari nesigurnim vodama domaćeg ugostiteljstva. U Gianninu je započela njihova restoranska priča koja se nastavila u Puntulini, maštovito preuređenoj obiteljskoj kući na samom moru, pod rovinjskim zvonikom, pa u pretvaranju najpoznatijeg rovinjskog kafića Rio bar u bistro sa samo desetak jela, a uskoro će imati i nastavak. U Giannina sam na nagovor prijatelja nautičara ušao prije dvadeset i pet godina, kada je to bilo utočište brojnih umjetnika koji su u Rovinju imali ljetno gnijezdo. Tadašnjem uređenju oni su dali glavni štih i u arhitekturi koja je bila inspirirana unutrašnjošću broda, dekorirana mnogim slikarima koji su kao gosti ovdje među umjetnicima prednjačili. Bio je to jako ugodan prostor u kombinaciji ekskluzivne konobe s potpuno autorskim prosedeom. Rovinjski turizam kao najpropulzivniji u nas, u potpunosti je promijenio izgled restorana. Prilagođavajući novoj “publici”, Giannino je zasjao u manje romantičnom, ali zato u prozračnijem i današnjem gostu vjerojatno privlačnijem ruhu Corrado je kuhao svoje talijansko nasljeđe bazirano na ribi, rakovima i školjkama.
To znači svake šorte ribe na sve moguće načine i puno tjestenine. Svake bi godine iznenadio s nekim novitetom koja su bila zapažena, čak i nagrađivana preko mora, u domovini njegovih predaka. Nikad neću zaboraviti jedan ljutkasti brudet od ugora, kao ni grancigule samo bačene u vatru s miješanim tekom njihova slatkasta mesa i kalcijem iz oklopa ili recept koji mu je postao jako slavan - listovi s tartufatom. Takvom chefu beskrajne energije valjalo se prepustiti. Tada bi neprekidno iznosio jednu za drugom đakoniju, od najjednostavnijih srdela kratko prošufiganih u ulju (“in pipa”), preko prženih popečaka od bakalara na bijelo, nalik fritulama, do bogatih brudetada i fritada. I sad ćete, u dominantno nešto moderniziranoj interpretaciji ovakvih jela koja spravlja Dubravka Ćujo, već više od desetljeće gospodarica kuhinje restorana čiju je komandu preuzeo stariji Corradov sin Nereo, ako je od volje, moći uživati u njegovu jako inspirativnom kuharskom umijeću. Bilo je tako i prošli tjedan kada smo banuli nenajavljeni, a on je, ne baš najsretniji, napustio stol gdje svakodnevno u jedan objeduje s obitelji i nudio nam ono za što je mislio da taj dan zaslužujemo.
Sjedio je s nama, a chefici Dubravki izdavao komande. Prvo kamenice iz Lima, pa onda bijelu palentu sa šparogama i s četiri vrste talijanskih sireva. Za mene opet jedno iznenađenje, iako sam ovdje jeo nebrojeno puta. Jako jednostavno, kakva su u osnovi i sva njihova jela. Onda lešo jaja sa šparogama. Još bolja interpretacija ove samonikle biljke kojoj je upravo počela sezona. Priznajem, moj me bezrezervni kuharski uzor po koji zna koji put podučio kako spraviti neku spizu. Fritaja od šparoga po njemu je uništavanje dobre namirnice. Tek kad jaja skuhate utvrdo, pa ih razmrvite vilicom i pomiješate s kratko kuhanim vrhovima ove biljke i sve obilato pokapate maslinovim uljem, nastaju najbolji okusi i šparoge i jaja. Potom opet jedna okusima izvanredna premijera - ravioli punjeni emulzijom mješavine sipinog crnila i njenog kuhanog mesa izmiksanog u kremu. Sve na brudetu sipe na crno. Onda još i tagliatelle s vrganjima, kaneštrelama i gamberonima.
Smjela i jako dobra kombinacija gljiva i slatkoće školjke i račića. Poslije ovdje uvijek jako dobrog slatkog (ovaj put jedna autorska interpretacija milefoglie uz jagode i semi fredo) za kraj djelomično rastopljen, a djelomično zapržen komadić Fontine, sira iz Val d’Aoste. U 82. kuharski mag Corrado uskoro otvara novi mali restoran u prizemlju kuće u kojoj živi. Opet želi sam kuhati. U iščekivanju smo što će tu kuhati. Hoće li se vratiti svojim jelima iz djetinjstva ili...?
KATEGORIJA RESTORANA: Tradicionalni restoran
HRANA: 9/10
USLUGA: 8/10
AMBIJENT: 8/10