ALLEGRIA: Šaroliko uređenje i ophođenje konobara su uspjeli postići da ovo mjesto postane bitna kvartovska adresa

Po uređenju u kojem ima baš svega, od cijelog zida koji prekriva freska, do bezbroj najrazličitijih detalja , po odličnoj glazbi koja se razliježe s razglasa, po načinu serviranja i ophođenja konobara, pa onda i po gostima očito im je uspjelo da u jednogodišnjem trajanju postanu bitna kvartovska adresa ponekih stanovnika Vrbana.

Ujutro serviraju doručke, a onda su i kafić i vinski bar, petkom i subotom navečer više i klub sa živom glazbom, a k tome su i “cuisine”, dakle kuhinja (u našoj nomenklaturi bistro). Kao i u svakom takvom mozaikalnom nastojanju, unatoč ležernoj atmosferi i neobaveznom stilu nešto mora patiti. Činim se najviše kulinarstvo, ono zbog kojeg sam se na preporuku poznanika i uputio na ovu adresu. Na “karti” imaju samo desetak jela i toliko slastica te “malih zalogaja” - namaza, bruschetta i sireva koje serviraju samo uz vino, što je jako dobro. Iako ih je malo, vrlo su različita, od u nas sveprisutnog lososa hamburgera i rib-eye odreska, do malo azijske fuzije i talijanskih tjestenina, pa sve do domaćih klasika.

Sandra Simunovic

Sandra Simunovic

Ja sam se usredotočio više na francusku stranu jelovnika jer me dobrohotna konobarica informirala da je gazdarica Francuskinja (otud i “cuisine” u njihovu opisu djelovanja), iz Toulousea i da im od tamo stižu patke. Doduše, priznala je bez okolišanja - zaleđene. Dakle, naručio sam “salad de chevre”, to jest salatu s francuskim kozjim sirom. Obilnu količinu zelene salate serviraju u dubokom tanjuru, s malo tanko gratanog sira, obilato pekan oraha i pržene slanine te još s ponekom raščetvorenom cherry rajčicom, sve malo začinjeno vinaigretteom s medom. Med se baš i nije osjetio, pekan orasi bili su pomiješani s običnim, nažalost užeglim, a najveći problem je bio u prženoj slanini koja je od dugog stajanja izgubila svu hrskavost, pa je postala toliko žilava da je bila granično nejestiva. Previše toga lošeg za tako jednostavno jelo.

Arhiva Radovan Marčić

“Sezonska juha” bila im je od brokule. Servirana u vrlo lijepom tanjuru, prelivena bučinim uljem u efektnim trakastim “curcima”, s malo krutona u vizualnom je dojmu nadvladala okuse.

Arhiva Radovan Marčić

Najveća očekivanja od pačjeg confita srećom su se ispunila. (U Francuskoj je to toliko popularno jelo da ga nude i na uličnim štandovima.) Confitiran batak s karabatkom u pačjoj masti bio je besprijekoran. Toliko fini okusi da zaboraviš na prethodne nedostatke. Za krumpir koji serviraju uz pačje meso kažu da je “pommes Sardalaises”, dakle po tradicionalnom i jako slavnom sarlatskom receptu. U gradićima i selima okruga Perigor Noir pokrajine Dordogne rade ga tako da ploške krumpira peku u pačjoj (ili gusjoj) masti pa dodaju i na ploške rezan češnjak i na kraju, kad se krumpir zarumeni, pospu peršinom.

U Alegria izvedenici jedva da je nešto masnoće, a nedostaje mu i češnjaka i peršina. Kad se već u nazivu pozivaju na izvore i uz francusku vlasnicu i chef(icu), ipak se očekuje original. Po nagrađenom lunskom maslinovom ulju, acettu, papru i soli koje serviraju uz jelo vidi se da je sve to izabrano s trudom, pažnjom i nastojanjem da bude što kvalitetnije. Slutim u svemu veliki entuzijazam vlasnice i puno pozitivne energije, no s jelima bi se trebali ipak malo više potruditi.

Odabir vina

Dosta privlačan izbor uglavnom hrvatskih i francuskih vina. 16 butelja bijelih (120 kn do 400) i 23 crvenih vina (140 do 470). 3 butelje rose vina (140 do 170). 3 etikete desertnih i fortificiranih vina (155 do 180). Po jedna etiketa pjenušca i šampanjca 170 i 490. Gotovo sva istaču u čaše.

Cijene

Salade de Chevre 55 kn, sezonska juha 25 kuna, confit pommes Sarladaises 80 kuna