SLASNA PREPORUKA

RECENZIJA RESTORANA: ''Restoran Terbotz je potvrda da se s vjerom u klasične naslijeđene recepte itekako može polučiti sjajan kulinarski uspjeh!''

    AUTOR:
    • Radovan Marčić

  • OBJAVLJENO:
  • 30.04.2018. u 06:48

Terbotz Facebook page

U vinskoj međimurskoj meki, nadomak Svetom Urbanu i Štrigovi, na vrhu Železne Gore smjestio se obiteljski restoran Terbotz za svaku preporuku

RESTORAN TERBOTZ (vinarstvo i podrumarstvo)
Železna Gora 113, 40312 Štrigova
Vlasnik: Branimir Jakopić
Chef: Silvija Horak
Tel.: 040/857444 www.terbotz.hr
e-mail: [email protected]
Otvoren od 11 do 23 (petkom i subotom do 01)
Ponedjeljkom zatvoren

 

Jako ugodno gastronomsko iznenađenje. Toliko ugodno da još ne vjerujem da se tako dobro može jesti u ovom sjeverozapadnom kutku Hrvatske. U vinskoj međimurskoj meki, nadomak Svetom Urbanu i Štrigovi na vrhu Železne Gore restoran je Terbotz, koji je izrastao usporedo s vinskim obiteljskim usmjerenjem pa je on jako dobar i mudar nastavak vinogradarstva i podrumarstva obitelji Jakopić.

 

Restoran i kušaonica

Uz dvjestotinjak godina star i danas jako oronuo dvorac mađarske obitelji Zichy-Terbocz, točnije na temeljima jedne od pokrajnjih gospodarskih zgrada, Jakopići su sagradili sasvim novo, prostrano zdanje svog restorana. Od stare zgrade sačuvan je i pomno restauriran u kušaonicu njihovih vina samo vinski podrum. (Da su i u vinskoj priči jako ozbiljni, svjedoči i prošlogodišnji platinasti Decanter (95 bodova) za izbornu berbu graševine iz 2015.).

Međimurska pretepena juha, koju sam jeo na početku, s pogledom na ubave brežuljke s uzoranim njivama i tek prolistalim vinogradima, ulijevala je optimizam u nastavak objeda. Vrlo jednostavna i jako “po domaću”, s malo kiselog vrhnja i komadićima dimljenog mesa, začinjena s malo crvene paprike.

Prava domaća hrana

Nastavak je bio još bolji: još jedno domaće i siromaško jelo - heljdini žganci. Očito jako uspješna kuharica, to je obično jelo podignula je na jako visoki nivo prelivši ih s vrlo malo prepečenog špeka na luku, na kojem je, izgleda, kratko zagrijala vrhnje. S tim preljevom heljdini su žganci odjednom postali jako profinjena kombinacije. Samo klize niz grlo, a sa svakim novim zalogajem ponovni ushit. Malo zdrobljenih bučinih sjemenki po krajevima tanjura i vrlo malo kosanog peršina po vrhu svega te dva cvijetka bila su uspjela dekoracija. Cvijeće kao ustupak trendu, ali ovdje jako simpatično - klinčić i maslačak iz njihova vrta.

 

Tu sam se već sam sasvim opustio, zapravo uvijek strahujući kakvo će biti jelo koje naručujem nakon toliko toga lošeg pojedenog po restoranima.

Zadnje jelo bilo je potvrda mojeg ukupnog oduševljenja. Pačja prsa, s kojima se u posljednje vrijeme na puno mjesta prenemažu, ovdje su pripremili upravo do nevjerojatne slasti. Pačje meso pečeno tako da ostane meko, ali jako sočno, tek jedva ružičasto u sredini. Glazirano je decentno, tako da slatkoća jedva proviruje uz dominantni okus mesa ove peradi. Očito je u finalu pečenja bilo i jakog plamena jer se osjetila i natruha dima. Meso je bilo položeno na mlince prelivene umakom od pečenja. I taj jednostavni tradicionalni dodatak peradi ovdje je bio u najboljoj izvedbi. Dva popečka od prosa, zapravo pravi raritet na tanjuru, u slasti bi se mogla nadmetati s heljdinim žgancima. Zapravo, razlog zadovoljstva shvatiš tek kad pojedeš ova njihova pačja prsa.

 

Tradicijska kuhinja

Uspoređujući ih sa svim onim brojnim prijašnjim, vidiš dokle jednostavno, ali zanatski izbrušeno kuhanje može odvesti to tradicionalno jelo naše doma- će kuhinje. Ovako pripremljenu pačetinu uvijek ću pamtiti i nastojati se, sada kad sam ih napokon otkrio, što prije vratiti na ovu slasnu “goru”. Duboko se nadam da sadaš- nje male i vrlo uspjele pomake prema “modernoj” prezentaciji, koji se ogledaju u lijepom i smjernom izgledu tanjura, neće inficirati trendovski dodaci i tako bitno smanjiti izvornost njihove kulinarske ideje. Jela kakva sam ovdje jeo ogledni su primjer kakav bi trebao biti bazični standard hrvatskog kulinarstva, a, nažalost, jako je daleko od toga.

Odabir vina

Isključivo vina međimurskih vinara; 12 etiketa vlastite vinarije (uključujući pjenušac i dva desertna vina) - 80 do 775 kn; 11 butelja susjednih vinara i dvije etikete pjenušaca - 95 do 250 kn; tri etikete voćnih vina - 30 do 150 kn; 11 vina toče na čaše - 10 do 75 kn.

Cijene

Međimurska pretepena juha 27 kn, heljdini žganci 35, pačja prsa 155. Košaricu tri vrste odličnog domaćeg kruha naplaćuju 4 kn.

Izdvajamo

Iz drugih medija