JOHANN FRANCK

RECENZIJA RESTORANA: ''Sve što sam jeo dobrog je izgleda, međutim o kvaliteti pripreme i okusima dalo bi se ozbiljno raspravljati!''

    AUTOR:
    • Radovan Marčić

  • OBJAVLJENO:
  • 12.03.2018. u 09:44

Zagreb, 080318.
Trg bana Josipa Jelacica.
Interijer restorana Johann Franck.
Na fotografiji: interijer.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / HANZA MEDIA

Gotovo sve što sam jeo dobrog je izgleda jer žele da se jela svide njihovim gostima, međutim o kvaliteti pripreme i okusima dalo bi se ozbiljno raspravljati.

BISTRO/KAVANA/ NOĆNI BAR JOHANN FRANCK
Trg bana Josipa Jelačića 9
Vlasnik: Plesnjak d.o.o.
Chef: Marko Majer
Tel.: 091/5377152
www.johannfranck.hr, e-mail: [email protected]
Otvoren od 8 do 23 (petkom i subotom do 24, nedjeljom samo doručak od 9 do 13.30.)
Objed se poslužuje od 11.30.

 

I opet se potvrdilo: kad se restoran bori s ostalim namjenama prostora u kojem je smješten, tu za blagovanje baš nema puno sreće. Ovdje se on nadmeće i s kavanom i noćnim klubom i mjestom za koncerte. O kulturocidnoj kopiji kopije uređenja sve je već rečeno, pa mogu još samo dodati da se na trećem nivou gdje se jede pod niskim stropom nisam osjećao ugodno. Nešto malo u atmosferi sivih tonova s otvorenom prostranom kuhinjom iza pulta popravlja pogled kroz prozore na glavni gradski trg. Izgled kuhinje i kuharska brigada u njoj, konobari, način na koji serviraju, sve izgleda vrlo profesionalno i obećavajuće. I oko dekoracije jela su se potrudili i ništa im se ne može zamjeriti.

Zagreb, 080318.
Trg bana Josipa Jelacica.
Interijer restorana Johann Franck.
Na fotografiji: interijer.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / HANZA MEDIA
 

No sve je tu samo “kao”. Gotovo sve što sam jeo samo izgleda i želi se svidjeti što vjerojatno kod većine njihovih gostiju i uspijeva. Ono što im je ozbiljan manjak su okusi jela, a i o kvaliteti namirnica bi se puno moglo diskutirati. Prvo sam jeo salatu od hobotnice. U salati su bile ukomponirane ukiseljene sitne lučice, kapari, malo mlade rokule, tanko rezani crveni luk te raspolovljene cherry rajčice. Sve je ovo dodano oguljenoj potpuno bezukusnoj hobotnici (da mi je samo znati otkud su je takvu nikakvu nabavili). Veliku porciju dostatnu da bude i glavno jelo jako su dobro začinili tako da je zapravo bezokus hobotnice bio dobro prekriven, pa ukupan dojam koji su još dodatno potencirale dobre crne i zelene otkoštene masline i nije bio sasvim loš. S dijela jelovnika “JF Special”, sljedeće što sam naručio bile su “JF hrskave kozice u tempuri N2O”.

 

To su bila dva konfekcijska umaka (soja i s čilijem) i treći s kiselim vrhnjem u posudicama na jednoj strani tanjura i jedan nešto gušći, tipa gel od naranče najintrigantnijeg okusa, nanesen kao traka po sredini tanjura, a pa njemu su poslagali tri cvijeta ljubica. Kao pratnja uz velike kozice i ove umake na tanjuru još je bila i salata od krumpira s krastavcima i mrkvom u obliku tortice. Sve skupa vizualno jako atraktivno, servirano na okrugloj crnoj ploči, stvarno bella figura. Nažalost, okusno za zaboraviti. Kozice kartonskog okusa iz nekog dalekog uvoza, tempura rijetka, a rečeni prilog prekuhan i bez nekog uporišnog teka. Po konzistenciji - papica za bebe, ali nisam siguran da bi se i njima mogla svidjeti.

 

Oko ovog priloga bi se stvarno mogli malo više potruditi. Još da mi je proniknuti što im znači ono N2O u nazivu jela? Jesu li mislili na dušikov dioksid, odnosno rajski plin ili plin smješkavac? Ako je tako, mogla bi to biti psina kao ostavština prvog chefa ovog bistroa Mate Jankovića? Zapravo najiskreniji tanjur bilo im je jelo s dnevnog menije za srijedu kad sam bio u ovom ugostiteljskom konglomeratu (nazvanom po nekadašnjem vlasniku pržionice cikorije od koje je kao robna marka do danas ostalo samo prezime, a sada mu je ovdje uskrsnulo i ime), pašticada s njokima. Njoki kupovni i nikakvi (priznao je to i simpatični chef kad sam mu ih na izlazu pokudio), ali zato kvalitetno meso u gustom toću jako dobrog okusa.

 

Garnirung za ljepši izgled opet su im bili dragoljubi i klice brokule kao na kozicama. Zaboravili su da će cvijeće kad ga polože na toplo jelo svenuti, što se naravno i dogodilo. No to nastojanje da se dopadnu stvarno im opraštam. Još da su pašticadu začinili po klasičnom receptu i s klinčićem i muškatnim oraščićem, pa da su im i ostala jela na tom tragu, ovdje bi se u nuždi mogao i vratiti.

Odabir vina

Hrvatska i uvozna vina. 47 butelja bijelih vina - 80 do 700 kn; 72 butelje crnih vina - 170 do 6000 kn; 5 butelja rosea - 170 do 380 kn; 3 etikete desertnih vina - 190 do 290 kn; 4 etikete pjenušaca - 190 do 200 kn i 8 šampanjaca - 590 do 2900 kn. 11 vina istaču u čaše – 25 do 40 kn.

Cijene

Salata od hobotnica 80 kn, JF Hrskave kozice u tempuri N2O 95, pašticada s njokima (dnevni menu) 50 kn.

Izdvajamo

Iz drugih medija