Terbotz
Železna gora 113, Štrigova
www.terbotz.hr
040 857 444
A upravo je taj najsjeverniji dio Hrvatske između Drave i Mure pun zapretenih folklornih običaja, čudesno lijepog melosa, dijalekta od kojeg ti, kad ga slušaš, suze poteku od miline, i, naravno, sasvim “svoje” kuhinje. Uspjeli su, unatoč prvenstveno vjekovnom mađarskom posezanju za teritorijem i prirodnoj bliskosti sa susjednom Slovenijom, oduprijeti se asimilaciji i iznjedriti međimurska autentična jela.
Uz jaku obilježenost vodom, dvjema rijekama, njezinim rukavcima, jezercima i močvarama, pa onda, prirodno, vjerovanjima u postojanje nadnaravnog vodenog svijeta u kojem se bore zlo i dobro, impresivno opisano u slutnjama nedorečenog u knjigama Kristiana Novaka, nastala je pučka kuhinja ponešto bogatija i raskošnija od naše, uglavnom siromaške. Dugo, a posebno unatrag dva desetljeća, Međimurci, kao i Istrani, žive uspješnije i bolje živote, gotovo kao renesansne državice unutar puno manje prosperitetnog političko-društvenog nacionalnog okvira.
To se relativno blagostanje sve više pomalja iz obiteljskih bogatih trpeza na restoranske kuhinje, pa je ovdje sve više jako uspješnih ugostiteljskih priča. Jedna je takva do mene došla prije godinu i pol, kao nagovor da svakako moram jesti u Terbotzu, restoranu nedaleko od Čakovca. Još je čudnije, a i malo za posramiti se, da je to oduševljenje izvrsnom kuhinjom došlo od francuske ambasadorice. Ako Francuzi kažu... Nije prošlo dugo i nešto što je bila totalna nepoznanica, postala mi je jako draga adresa jako finog blagovanja. Adresa mu je Železna Gora, s time da se ovo “gora” mora shvatiti jako uvjetno. Iako ovo jesu najistočniji obronci Alpa u međimurskoj ravnici, to je brežuljak, ali itekako potentnog vinorodnog teroara. Ovo je, naime, srce Štrigove, odakle dolaze sve bolja vina, od kojih su mnoga među našim najboljima, ovjenčana i međunarodnim priznanjima.
Takva su i vina obitelji Jakopić (pušipel i graševina), okićena dvama Decanterima, a sve intenzivniji fokus na dobro vino izrodio je respektabilan restoran domaće međimurske kuhinje, u svakom smislu uzdignut na visok stupanj kulinarstva. Na ruševinama starog podruma Jakopići su sagradili restoran koji je položajem i izgledom nalik gospodarskoj zgradi uz osamnaestostoljetni dvorac obitelji Zichy-Terbocz koji tek čeka da ga prenamijene u mali hotel. Povelik prostor restorana, uz koji je terasa na padini brežuljka s pogledom na vinograde, uređen je u kombinaciji rustikalnog s asocijacijama na plemenitaške odaje. Veliki kamin je dominantni naglasak. U tom ugodnom ambijentu na terasi ili u restoranu jeo sam u nešto više od godine dana četiri puta, što bjelodano dokazuje da se tu jede jako, jako dobro. Prije dva tjedna to je izgledalo ovako: međimurski tajer (tanjur) s domaćim kobasicama, kiselišem, svježim sirom i vrhnjem, pa turošem iliti prgicom i zvijezdom lijepo serviranog tajera - mesom iz tiblice (banjica, drvena posuda).
To je, pak, recept nastao iz ideja o pripremi mesa na dulje u vremenima kad nije bilo hladnjaka. Komadi svinjetine se nakon salamure dva tjedna dime, pa onda popeku i stave u mast od mljevenog sala. Meko, podatno i neodoljivo. Pačja prsa ovdje peku kao na najprestižnijim mjestima, glaziraju ih s malo bagremova meda i serviraju s pireom u mješavini krumpira i muškatne buče te koloritnim i okusnim kontrastom s dinstanim crvenim zeljem. Ovdje sam se zaljubio u punjeni svinjski file. Punjen je mljevenim čvarcima, pa kombinacija dviju različitih tekstura svinjskog mesa daje sasvim iznenađujuću dimenziju teka. Cijeli taj podatno mekan komad mesa prije pečenja pokotaju (umotaju) u tostirane usitnjene bučine koštice. Još jedna odlična ideja. I punjenje i “umatanje” kao nadogradnja tradiciji, a iz nje - trganci s zabeljenim slaninama i kiselim vrhnjem.
Tijesto za trgance zamijesi se samo od posoljenog brašna i vode. Oni se zagriju na kosanoj masti da ostanu “cvirki” (čvarci), pa još, da se ne bi lijepili, pomiješaju s kiselim vrhnjem. Za kraj, u potvrdu jako dobre domaće kuhinje koja poštuje tradiciju, ali je i smjelo nadograđuje, međimurska gibanica, ali sa sladoledom od buče uz pekmez.
KATEGORIJA RESTORANA: Restoran tradicinalne kuhinje
HRANA: 9/10
USLUGA: 8/10
AMBIJENT: 8/10