DOBRI RESTORANI 2020.

RECENZIJA RESTORANA: Triput bravo za jedan od najpoznatijih zagrebačkih restorana! Za izvrsne salate, pašte i savršene deserte.

    AUTOR:
    • Dario Naletilić

  • OBJAVLJENO:
  • 12.02.2020. u 10:05

Zagreb, 130415.
Restoran Dubravkin put.
Foto: Biljana Gaurina / CROPIX
Biljana Bilvajs / CROPIX

U ovo je doba godine predivna šetnica nazvana Dubravkin put znala biti pod gustim snijegom, pa je šetnja uz šumu Tuškanca bila naprosto čarobna

Dubravkin put
Dubravkin put 2, Zagreb
01 4834975
Radno vrijeme: 11-01 h

Zime s puno snijega kao da su otišle u povijest, baš kao i staro lice popularnog zagrebačkog restorana Dubravkin put. Za snježnim zimama možemo žaliti. A za nekadašnjom perjanicom purgerskog ugostiteljstva u kojoj je stanoviti osebujni Dubrovčanin nekoliko sezona servirao svježe morske delicije uglavnom političkoj, poslovnoj i društvenoj kremi posttranzicijskog Zagreba? Danas u vlasništvu obitelji Crnjac, restoran je moderan i ponešto demokratiziran, koliko to dopuštaju džepovi prosječnih građana Lijepe naše.

Zagreb, 130415.
Restoran Dubravkin put.
Foto: Biljana Gaurina / CROPIX
Biljana Bilvajs / Hanza Media
 

Ugodna je unutrašnjost pomalo hladna za moj ukus, ali dopuštam da se mnogima baš takva i sviđa. Uz restoran je i wine bar koji se diči s petstotinjak vinskih etiketa i impozantnim brojem ostalih pića. Chef Vedran Petranović kreirao je dva menija, jedan manji za ručak i raskošniji za večeru. Prvi je ujedno i nešto konzervativniji, a za večeru možete, primjerice, naručiti rižoto od kunića, kirnju u vinu i šafranu ili Txogitxu odrezak. Potonji sam probao pri zadnjem posjetu i tada me meso starih baskijskih krava iznova oduševilo.

 

Salata od pečene cikle i jabuka, s dressingom od gorgonzole i kopra učinila mi se dobrim izborom za predjelo, a odlučio sam nastaviti s napuljskim calamaratima. Ova pašta koja bi trebala podsjećati na kolutiće liganja (calamara) rijetko se susreće u našim restoranima, pa mi se to dodatno svidjelo. Nisam pritom zaboravio ni odlično tijesto s kobasicama koje su mi posljednji puta servirali i koje je zasigurno najbolji tanjur pašte koju sam pojeo u nekom zagrebačkom restoranu. Uzbuđenje i očekivanja stoga su bili ogromni, a i glad se zbog kasnijeg ručka rasplamsala. Šarena se salata pokazala kao jelo lijepo ujednačenih okusa. Možda i školski primjer uspjele kombinacije namirnica.

Slatka cikla u kontrastu kiseline jabuka granny smith, sitni žličnjaci od gorgonzole i grančice svježeg kopra koji daju slanoću i arome te listići prepečenih badema za malo gorčine i hrskavosti. Bravo! Slijedila je juha od slatkog krumpira i poriluka, neprivlačne boje i malo tankih aroma s nešto notornih bučinih sjemenki, koja se dala pojesti, ali bez posebnog oduševljenja. Tijesto s rajčicama, gljivama i patlidžanima skuhano je u najboljoj maniri talijanske kuhinje i ponovo se kod mene kvalificira za jedan od boljih tanjura pašte koji se može pojesti u glavnom gradu. Umak je odličan s dosta maslinova ulja, a calamarati dolaze od ugledne manufakture Pastificio dei Campi iz Gragnana, današnje talijanske prijestolnice tjestenine čiji su proizvodi zaštićenog geografskog podrijetla (IGP). Ponovo bravo!

Preporuka vrlo ljubaznog konobara bio je i ragu od bifteka, kao novina na jelovniku. Osim što mislim da bifteku nije mjesto u raguu, ne radi se o lošoj interpretaciji. Veći je problem da se radi o izrazito pikantnom umaku s dosta čilija, što pri opisu jela nije spomenuo ni konobar, a ne spominje se ni u tekstu menija. Pastry chef Robert Bašić majstor je i kreacije i prezentacije, čemu sam već svjedočio, pa sam naručio dva deserta i prilično me intrigiralo što će se pojaviti na tanjurima. Tiramisu od kestena serviran je u četvrtastoj staklenoj vazi, zgodno dekoriran s dovoljno kave u piškotama i kakao praha na vrhu, dok se kesten izgubio u mascarponeu.

Zato desert s pravom nazvan “Naranča” predstavlja malo slastičarsko remek-djelo, kako okusima tako i savršenom izvedbom. Narančasta kugla punjena čokoladnim mousseom u sredini ima gel od naranče i vanilije, a na sebi nosi dekorativni šešir od čokolade Callebaut. Uz dodatak sladoleda od datulja i mrvljenih lješnjaka, čitav sklop je impresivan i gotovo vam je žao narušiti prvom žlicom estetiku na tanjuru. To se na kraju ipak isplati, jer izgled prati vrlo rafinirana kombinacija okusa. Treći bravo!

 

Dva posjeta u točno godinu dana potvrđuju da u Dubravkinu putu kuhaju izuzetne pašte i serviraju savršene deserte. Manjkavosti se ponekad nađu kod drugih jela, no da bi otišli puni korak dalje u fine dinningu, bilo bi potrebno poslužiti i kakav amuse-bouche ili možda petit feurs na kraju obroka. To oni mogu, bez problema, pa se možemo nadati da će to i činiti.

 

KATEGORIJA RESTORANA: Restoran visoke kuhinje

HRANA: 9/10

USLUGA: 9/10

AMBIJENT: 8/10

Izdvajamo

Iz drugih medija