Do mene su doprli glasi od jednog poznanika koji već trideset godina živi “vani”, a obavezno kad je u Zagrebu objeduje u Vinodolu, da to više “nije to”. Ovaj se restoran uvijek smatrao vrlo solidnim, a sigurno za jednu od najpouzdanijih adresa za janjetinu s ražnja u centru grada. Otišao sam u provjeru i na meniju vidio da ne manjka niti jedno od klasičnih domaćih jela koja sam pretpostavljao da se možda ovdje više ne kuhaju. Na popisu “dnevnih jela” bilo je i sarme i sekeli gulaša s palentom i japraka s pireom, a upravo je stigla i paška janjetina.
Mlada janjetina
Vjerujem da je spomenutog poznanika najviše uzbudio upravo manjak janjetine, jer je oni ne peku dok im ne stigne ovogodišnja, otočka s Paga ili Cresa. I stvarno, prije tjedan dana kada je on bio ovdje, nije je još bilo. Znajući da se tu jako trse oko kuhanja i da je u kuhinji uvijek nekoliko dana u tjednu chef konzultant koji brusi svako jelo, zanimalo me kako se tu jede otkad je u toj ulozi Zdravko Tomšić, vrhunski kuhar koji je takav posao počeo raditi među prvima u nas. Prošlo je više od godinu dana otkako je on u ovom restoranu, a toliko je i od kada sam zadnji put ovdje jeo.
Za predjelo sam pojeo tatar od cikle s pečenim kozjim sirom. Sir je bio jedva malo začinjen mažuranom i majčinom dušicom, a sve je još bilo na slatkastom kuliju od cikle s tostiranim orasima i kapljicama crème fraîchea uokolo. Sve zajedno okusno se jako dobro nadopunjavalo i baš mi je bilo drago što sam se odlučio na ovu kombinaciju prema kojoj sam pri naručivanju bio dosta podozriv. Još mi je draže bilo drugo jelo - ravioli nadjeveni skutom u kombinaciji s umakom u kojem su bile nevelike jadranske kozice i dimljene dagnje kuhane s cherry rajčicama. Baš jako slasno!
Okusna atrakcija bile su dimljene dagnje, a posebno je primamljiv bio polugusti umak na dnu tanjura u kojem su se ispreplitali okusi svih sastojaka.
Najmanje me dojmila pastrva koju sam na nagovor konobara naručio kao glavno jelo. I inače ne držim previše do ove ribe. File očito ovećeg primjerka ove vrste bio je zapečen s mješavinom sjeckanih badema, mrvica i malo parmezana po vrhu. Skoro da mi je ta hrusta bila bolja od same ribe, jednako kao i brokula i jako ukusan krumpir sotiran na pročišćenom maslacu serviran pokraj pastrve.
Iz Vinodola se odlazi sit
Na stranu manjka ljubavi prema ovoj ribi, ali bila je i malo prepečena. U svemu, objedom sam bio zadovoljan. Izgleda da promjene koje su se dogodile sa chefom Tomšićem Vinodolu idu samo u prilog. Tu nema nikakvog pretjerivanja s pomodarskim trendovima niti kuharskih eskapada i kerefeka. Ovdje se ne hvale da je sve iz OPG-a i ne naglašavaju unikatno porijeklo svake namirnice, ali je očito da su dosta kvalitetne.
Otkad se ovdje prije nekoliko godina pristupilo ozbiljnijem tretiranju jela, promjene su se događale vrlo decentno i uvijek u pozitivnom smjeru.
Jela su sada servirana puno ljepše, ali bez ikakva pretjerivanja, sva su skuhana preciznije i bez prekobrojnih komponenti koje su skladno ukomponirane. Porcije su obilne pa odavde odlaziš sit, s cijenama ne pretjeruju, pa mi izgleda da su zadovoljeni svi uzusi jako solidno ustrojenog, razmjerno velikog “pogona” koji funkcionira za naše prilike na jako visokim ugostiteljskim standardima. Jedina mala zamjerka je što su im sva, baš sva jela koja sam blagovao zeru preslana.