RECENZIJA RESTORANA: "Rižoto od rikule i pinjola stigao je lijepo serviran i ukrašen s dvije slane frule. Nažalost, riža je bila prekuhana..."

Dotjeranog, modernog interijera kojim dominiraju vinski hladnjaci i izložena vina, restoran hibridno predstavlja slična mjesta europskih metropola. Subotnji ručak po lijepom vremenu nije ni izbliza popunio prostranu terasu, pa se pitam nije li lokacija izvan centra uzrok slabe posjećenosti u danu kada zagrebački restorani popravljaju svoje tjedne prosjeke, a obližnji su uredi prazni. Jelovnik je prilično dugačak i predstavlja pedesetak predjela, mesnih i ribljih jela, što nije čest slučaj u suvremenoj restoranskoj ponudi.

Predjela su uglavnom generička, poput Caprese salate, tatarskog bifteka ili carpaccia (doduše od Black angusa). Slično je i s glavnim jelima koja se sastoje od ribljih filea ili u mesnoj varijanti nekoliko vrsti steakova, a izdvaja se jedino teletina sporo kuhana u maslinovu ulju. Rižoto od rukole i pinjola stigao je lijepo serviran i ukrašen s dvije slane fritule. Nažalost, riža je bila prekuhana, a pinjoli nisu tostirani prije stavljanja u rižoto, pa su se potpuno izgubili.

Bruschette s grdobinom i mozzarellom bolje su toplo predjelo, ali bi u dekoraciji tanjura svakako trebalo izbaciti šaranje reduciranim accettom po tanjuru kao vrlo arhaičnim ukrasom. Dva lijepa filea kovača bila su dobro pečena, dok je podloga opisana kao umak od kapara samo škrobni uradak bez okusa, s tri kapare. Slika se ponovila drugi put sa solidno confitiranim pačjim batkom i zabatkom na još bljeđem umaku, ovaj puta dosta pretenciozno nazvanim jus od vanilije. Pjenica od krumpira (s jelovnika!) zamijenjena je u ovom jelu čvrstim pire krumpirom, nedovoljno izrađenim, s premalo putra i soli. Srećom je ovaj ručak u kojem su prilozi jako podbacili spasio odlični Crème brûlée, koji služe s velikom kuglom kremastog sladoleda od vanilije, koja se dala lijepo osjetiti za razliku od one spomenute uz patku.

Željko Grgić / HANZA MEDIA

Vinska karta je pristojna, dok je izbor na čaše ponešto skučen. U polupraznom restoranu jela smo čekali duže od uobičajenog, pa je lijepo bilo čuti isprike konobara. U Bocca Marai trebali bi najprije odlučiti za smjer koji žele promovirati svojim restoranom, zatim reducirati nepotrebno veliki meni i fokusirati se na bolje kuhinje. Vrlo uspjeli desert pokazuje da to mogu.

Za ovaj restoran glasujte OVDJE!