DOBRI RESTORANI 2020.

RECENZIJA: U potrazi za zimskim jelima, a da se ne zadržimo samo na sarmama, pronašli smo vjerojatno jedini baranjski restoran u Zagrebu!

    AUTOR:
    • Rahela Štambuk

  • OBJAVLJENO:
  • 17.01.2020. u 09:27

Zagreb, 291219.
Ulica Ravnice V.
Interijer restorana Baranjska citadela. Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / HANZA MEDIA

U potrazi za zimskim jelima, a da se ne zadržimo samo na sarmama i kiselom kupusu, pronašli smo vjerojatno jedini baranjski restoran u Zagrebu. Iako se u Baranji fiševi i čobanci jedu cijele godine, svakako jako dobro pristaju i griju u hladnijim danima.

Baranjska citadela
Ul. Ravnice V 10
10 000 Zagreb
01 2385 416

Baranjska citadela otvorena je prije pet godina, a nalazi se na Ravnicama u sklopu Teniskog centra Maksimir. Ambijent, doduše, nije nešto što bi vas privuklo na prvu jer zgrada pokraj velikog parkirališta baš i ne izgleda kao domaćin nekog dobrog restorana, a i ulaz u sam restoran je pomalo zbunjujući. U unutrašnjosti ćete pak zateći pomalo mračan, u cigli uređen interijer s drvenim stolovima, no puni stolovi i zadovoljna lica gostiju potvrđuju da prvi dojam ponekad vara.

Zagreb, 291219.
Ulica Ravnice V.
Interijer restorana Baranjska citadela. Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / HANZA MEDIA
 

I zaista, kada nam je hrana počela stizati na stol, iskreno smo se zapitali kako nam je ovo mjesto dosad promaklo. Za predjelo se logično nude kulen, kulenova seka, čvarci, švargla... Zato je najlakše naručiti platu Baranjski doručak na kojoj dobijete od svega pomalo. Slanina je prava bijela, tek stidljivo prošarana crvenim, kobasice prave domaće, ugodno ljutkaste, oduševila je i švargla, dok nam se najmanje svidjela pašteta od čvaraka koja je bila bezukusna.

 

Uz to poslužuju i dvije vrste kruha, kukuruzni i bijeli, koji je bio sladak, gotovo kao kolač, ali je njegov problem što je bio od prethodnog dana. Veliki minus ako se još uzme u obzir da se kruh posebno naplaćuje. No, sve što smo dalje probali zaista nas je oduševilo. Čobanac od nekoliko vrsta mesa (divljač, junetina, svinjetina) servira se uz domaće noklice. I sada dok ovo pišem, najradije bih žlicom zagrabila ponovno u onaj kotlić, u fini gusti, šarf saft, među mekano, ali izuzetno ukusno meso i noklice koje se tope u ustima. Svi se fiševi, čobanci, gulaši, paprikaši i perkelti u Citadeli kuhaju u kotlićima, na pravoj vatri, što jelima definitivno daje poseban šmek koji nikad ne možete reproducirati na štednjaku. Izdašna porcija ovog izuzetno ukusnog jela stoji 60 kuna i moguće ga je naručiti za jednu osobu, no fiš se, za svaku pohvalu, kreće spravljati tek nakon narudžbe i moguće ga je naručiti za najmanje dvoje.

 

Nikakav problem, ali bilo bi dobro da to negdje naglase u meniju. Stalni i iskusniji gosti tako su očito prilikom rezervacije odmah naručili što će jesti te je neke kotlić skoro pa dočekao na stolu. Dobra taktika koju namjeravamo primijeniti ubuduće. U međuvremenu nam je serviran i smuđ orly, koji je bio jako dobar. Slatko meso snježno bijele ribe, obavijeno možda pinkicu predebelim tijestom, posluženo je uz salatu od krumpira i tartar umak.

 

Fiš se nudi od šarana (55 kuna porcija, odnosno 110 kuna za dvoje), od tri vrste ribe - šarana, štuke i soma (60 kuna) te od tri vrste ribe plus dimljena riba (70 kuna porcija). Mi smo se odlučili za potonji i nismo pogriješili. Kotlić pun ribe zamamno je mirisao te je bio ljut koliko treba, a paprika očito domaća, baranjska. Fiš su pratili pravi domaći rezanci, dok je riba bila ukusna, ali se mrvicu raskuhala. U Citadeli nude i ostale baranjske specijalitete kao što su pohani som i šaran, a riba se panira u kukuruznom tijestu.

 

Za šarana na rašljama potrebno je nazvati barem dan ranije. Nažalost, za knedle sa šljivama i rezance s makom više nismo imali mjesta, ali namjeravamo ih kušati prvom sljedećom prilikom.

KATEGORIJA RESTORANA: Tradicionalni restoran

HRANA: 8/10

USLUGA: 8/10

AMBIJENT: 6/10

Izdvajamo

Iz drugih medija