DOBRI RESTORANI 2019.

RESTORAN STARI PODRUM: Mira i od najjednostavnijeg jela napravi toliko finu spizu da morate opet doći!

    AUTOR:
    • Radovan Marčić

  • OBJAVLJENO:
  • 06.04.2019. u 09:20

Momjan, 060712.
Konoba Stari Podrum.
Vlasnica konobe Mira Zrnic spremila je manestru.
Na fotografiji: Mira Zrnic.
Foto: Srecko Niketic / CROPIX
CROPIX

Za nas je gurmane Istra obećana zemlja. Nigdje, baš nigdje u razmaku od pola sata vožnje ne možeš doživjeti toliko različitih senzacija za nepce kao na ovom poluotoku. U restoranima jednaka raznolikost, a što je najvažnije, koncentracija najboljih u Hrvatskoj ovdje je bespogovorno najveća.

Stari podrum

Most 52, 52462 Momjan

četvrtak - utorak 12-22 (srijeda zatvoreno)

052/779 152

Chefica: Mira Zrnić

 

Meni je, recimo, najbolji istarski restoran domaće kuhinje mali, obiteljski, uz rječicu i most preko nje pod Momjanom. Sam okoliš već je očaravajući. Iznad vas strmo brdo na čijem je vrhu Momjan i ruine tvrđave, a kao arhitektonska opreka sasvim moderno zdanje vinarije jednog od najboljih istarskih vinara, Gianfranca Kozlovića, a onda i zelenilo. Posvuda uokolo smirujuća priroda. Iza visoke živice uz cestu, opet u raskošnom zelenilu, obožavana je kućica sa Starim podrumom. Ovako će ga zvati samo oni koji ovdje stiži prvi put, jer je svima ostalima u pameti Mira, pa bi marketinški uputnije bilo da se službeno ime restorana jednostavno promijeni.

Kako bilo, ovdje se dolazi zbog Mire, čuda od kuharice, predrage žene koja vas osvoji i prije nego što ste probali išta iz njezine kuhinje. Žena ima sreću jer su joj i dvije kćeri jednako simpatične i s gostima prisne, pa u nepatvorenom obiteljskom ozračju, gdje je zet vinar, a i koji unuk se na časak ukaže trčeći među stolovima, jedina enigma ostaje Mirin suprug. Ovdje sam bio najmanje deset puta, a da ga nikada nisam vidio. A on je jako, jako važna karika Mirine kuhinje. Osim što je sigurno samozatajan, vjerojatno je nevidljiv jer je u šumi, gdje za nas jelce po cijeli dan bere gljive, šparoge, bljušt, medvjeđi luk, maslačak i tko zna koje sve ne jestivo bilje. Ono je okosnica teka prvih tanjura koje će vam ovdje poslužiti.

Toliko finih fritaja, pladnjeva s gljivama, divljim maslačkom i domaćom kobasicom, pa juhama u kombinaciji ubranog zelenja ili tagliate sa zelenjem i tanko ribanim tvrdim sirom teško da ćete gdje drugdje probati.

Mira je svoj kuharski zanat dugo, jako dugo gradila po raznim restoranima. Prvo na slovenskoj strani Istre, odakle je rodom, pa onda s naše strane i svagdje je ostavila traga. Bit će joj dozlogrdjelo da slavu njezine kuhinje ubiru drugi, pa je već pred mirovinu odlučila vrlo skromno napokon početi sa svojim restoranom. Ova je godina deseta otkad se Mira osamostalila i na jednostavnoj domaćoj spizi sagradila neprijeporan autoritet. Unutrašnjost njezina svetišta tradicionalne spize nalik je pravoj konobi, a vani su bile samo dvije nadstrešnice. Popularnost ih je prisilila na investiciju. Na sreću, odabrali su dobrog arhitekta koji je ostaklio vanjske prostore, podijelivši ih u dvije cjeline, jako uspješno i nenametljivo dizajnirane te potpuno u interakciji s prirodom i zelenilom vrta. Broj stolova ostao je isti, ali tako da obitelj može ugostiti svoje brojne poklonike cijelu godinu.

Privatna arhiva
 

A Mira - kao da se ništa nije dogodilo - u svojoj kuhinji, na sreću, ništa nije promijenila. I dalje ćete je zateći kako na ognjištu uz ulaz u kuhinju peče ombolo, najčešće po domaću, pa i razne druge, prestižnije vrste mesa. To radi toliko dobro da je njezin roštilj, kao, uostalom, i sve drugo što sam ovdje jeo, a mislim da nema jela koje nisam jeo, ravan najboljim pečenjarnicama. Zadnji sam put jeo izvrsnu juhu od spomenutog šumskog zelenja, pokapanu s malo maslinova i bučina ulja. Na vrhu su plivali izdanci sasvim mladih šparoga. Poslije opet opisani klasik s istarskom kobasicom, ovaj put s dvije fete domaćeg ovčjeg sira, bombicom svježeg, tikvicama i gljivama, listićima grana padana i sve to pokapano uljima masline i buče.

 

Prije odlaska, kad se restoran već počeo puniti g o s t i m a z a objed, jer sam svratio samo na marendin, uzeo sam još i žgvacet s njokima. Toliko jednostavnosti u kombinaciji s najprofinjenijim okusima u ovom domaćem jelu rijetko gdje možete doživjeti. Upravo je u tome glavno obilježje Mirine kuhinje. Neki samo njen znan okusni balans da od svakog, pa i sasvim jednostavnog i svima znanog jela napravi toliko finu spizu da ćete napraviti sve da blagovanje u Mire opet bude uskoro na vašem kalendaru. Gosti s bližeg zapada jednako su privrženi ovom mjestu, pa je jako uputno najaviti se, da ne morate poput mene, sada kad je najljepše u njihovu vrtu, jesti uz šank. Ali, ima i tu čari. Neprekidno možete gledati kako Mira kuha, a i pratiti život lastavica koji u gredama ovdje uvijek imaju svoje gnijezdo. I to kao potvrdu koliko ste ovdje među dobrim ljudima koji nadasve štuju prirodu

KATEGORIJA RESTORANA: Restoran tradicionane kuhinje

Hrana: 9/10

Usluga: 8/10

Ambijent: 8/10

Za ovaj restoran glasujte ovdje!

Izdvajamo

Iz drugih medija