Danas se u Singapuru proglašavaju najbolji restorani i chefovi na svijetu po izboru The World’s 50 Best Restaurants u suradnji San Pellegrina i Aque Panne. Nagradu za najbolju cheficu na svijetu osvojila je 28-godišnja Daniela Soto-Innes iz njujorškog restorana Cosme.
"Ova nagrada će mi poslužiti kao platforma za poticanje mladih ljudi svih dobi, rase i nacionalnosti da postanu kuhari" - rekla je Soto-Innes. Svojim svježim, inkluzivnim pristupom i naizgled jednostavnim uspjehom će zasigurno inspirirati mnoge. Ovo je njena priča.
Kada je Cosme prvi put ušao na popis najboljih svjetskih restorana u 2017. godini, Daniela Soto-Innes bila je najpoznatija kao štićenica Enrique Olvera, chefa s kojim je 2014. otvorila moderni meksički restoran u New Yorku. Osvojila je nagradu Rising Star prestižne Zaklade James Beard. Tri godine kasnije, ušla je u uži izbor u kategoriji najboljeg kuhara te zaklade, zajedno s Alex Stupak, za koju kaže da je "otvorila vrata za ovu vrstu meksičke hrane u New Yorku". Sa samo 28 godina, ona je najmlađa dobitnica nagrade za Najbolju cheficu na svijetu.
Ali Soto-Innes nije previše motivirana nagradama. 28-godišnjakinja, koja je odrasla u Houstonu, Teksas, kaže da je Cosme više "kulturna ustanova" nego restoran, a zadržavanje zadovoljnosti tima koji dolazi iz svih krajeva svijeta je ključno za pružanje vrhunske usluge i kreiranje ovakve vrste meksičke kuhinje.
Umjesto da slijedi određenu ideju o tome što bi trebao biti fine dining ili kako bi kuhinja trebala raditi, Soto-Innes slijedi svoja pravila. U njezinoj kuhinji osoblje nema nužno formalnu obuku, ali uče sve vještine koje su im potrebne. Ne postoji pravilo tišine - njezina je kuhinja živahna, u njoj glazba svira i osoblje se zagrijava vježbama prije servisa. A sam jelovnik je bezbrižni à la carte, s platama koje stavljaju naglasak na okus.
Dok Soto-Innes još uvijek vodi kuhinju u Cosmeu, 2017. ona i Olvera otvorili su Atlu, ležerni restoran koji poslužuje elegantne meksičke klasike poput ranchero jaja i quesadilla u okrugu NoHo u New Yorku.
Soto-Innes je poznata po svom zabavnom ponašanju, ali iza party-girl eksterijera je ozbiljna, razgovorljiva chefica s poslovnom oštroumnošću i hrpom talenata. Možda joj je upravo mješavina tih dviju stvari omogućila da promijeni pravila u svojim restoranima, pružajući prilike uglavnom imigrantskim kuharima u dobi od 20 do 65 godina, za koje kaže da bi inače vjerojatno vozili taksije i radili u praonicama. Ona uspijeva osnažiti svoje osoblje i kaže da je njezina mladost nešto što treba prihvatiti, a ne nešto čega se treba sramiti. U industriji u kojoj dominiraju muškarci, ona također vodi kuhinju koju čine dvije trećine žena.