Pjenasti vafli pašu u bilo koje doba dana, odlični su kao doručak, brunch, popodnevni snack ili pak večera... Mnogi na prvu pomisle da je ova rupičasta slastica došla iz Amerike jer su je oni popularizirali s restoranima posvećenima upravo njima, no ona je zapravo dio tisućljetne europske tradicije. Tako će Europljanima na spomen vafla prva asocijacija biti Belgija i ulice Bruxellesa koje mirišu po ovoj deliciji, iako se pojava jela nalik današnjim vaflima može pratiti sve do Grka.
U davna vremena Grci su između dvije metalne ploče pekli po sastavu istu smjesu, no zvali su je obelios. Obelios ili francuski oublie postaje gaufre, što dolazi od starofrancuske riječi wafla, a u slobodnom prijevodu komadić pčelinje košnice. Zapisi kažu da su se prvi kalupi karakterističnog saćastog uzorka u Europi pojavili 1200-ih godina kada su ih majstori, uglavnom ljevači, izrađivali za kućanstva. Smjesa se ulijevala u metalne kalupe, a na krajevima je bila dugačka ručka koja je štitila kuhara prilikom pečenja na otvorenoj vatri. Često ih nisu poklapali drugom metalnom pločom jer je bilo važno da dobiju na volumenu. Zanimljivo je da se ovaj kolač najčešće prodavao na ulici s ciljem da zasladi, ali i zasiti pučane. Motivi cvijeća, vinove loze, lišća pa čak i vjerska obilježja na metalnim pločama prethodila su današnjoj formi i obliku. U 16. stoljeću diljem europskog kontinenta ova poslastica postala je jako rasprostranjena. No, siromašni u njenoj pripremi koriste puno brašna i vode pa taj vafl teksturom podsjeća na biskvit, a sve s ciljem da zadovolji puno gladnih usta. S druge strane, privilegirane klase smjesi dodaju jaja, mlijeko i med, čime dobivaju ukusnu i nježnu poslasticu.
JEDINI RECEPT ZA SLATKE I SLANE VAFLE KOJI VAM DANAS TREBA
Danas je poznato mnoštvo recepata za vafle i puno je varijanti. U Europi su najpopularniji briselski vafli četvrtastog oblika, napravljeni od tijesta s kvascem i bjelanjkom, što ih čini lakšim i hrskavim. Ova receptura poznata je još od 18. stoljeća, a slatki krivac za njihov nastanak je švicarski pekar Florian Dacher iz Ghenta. Osim na starom kontinentu, veliku popularnost belgijski vafli imaju i u Americi. Davne 1964. godine belgijski ugostitelj Maurice Vermeersch na Svjetskom sajmu u New Yorku u Flushingu u državi Queens predstavio je posjetiteljima ovu slasticu koja je mnoge zainteresirala. Danas Amerikanci umjesto kvasca koriste prašak za pecivo, a poslužuju ih s javorovim sirupom, svježim voćem, maslacem od kikirikija ili sladoledom, ali i s prženom piletinom!
Za pripremu ove pahuljaste slastice, osim smjese na bazi jaja, mlijeka, maslaca i začina, treba vam i odgovarajući pribor, bilo da je u obliku kućanskog aparata ili u formi kalupa koje kasnije s punjenjem stavljate u pećnicu. Nabaviti ih zaista možete u svim dućanima s predmetima za kućanstvo. Specijalizirani aparat učinit će pečenje bržim, pogotovo ako ste u žurbi, dok oni silikonski ili metalni modeli za pećnicu zahtijevaju dulji period pripreme. Točnije oko 10 do 15 minuta, koliko im treba da se ispeku.
Jednostavnost u pripremi ovog deserta je poželjna, dakle naš izbor je većinom brza varijanta s praškom za pecivo. Prije pripreme zgodno je obratiti pozornost na nekoliko detalja.
Poželjno je da su namirnice sobne temperature. Jaja možete miksati cijela, no ako odvojite žumanjak od bjelanjka i od njega napravite snijeg koji naknadno umiješate, smjesa će biti prozračnija i pjenastija. Kada maslac otopite na vatri, pustite ga da se malo ohladi jer ne želite vrućim maslacem skuhati jaja. Smjesu oplemenite vanilin šećerom, cimetom, kardamomom ili kojom kapi ruma kada radite slatku varijantu. Ovaj lagani desert hrskav je izvana, a mekan iznutra te se divno sljubljuje s džemom, svježim voćem, čokoladom u bilo kojem obliku, karamelom, sladoledom ili jednostavno šećerom u prahu. Ljubitelji slanog također mogu uživati u prilagođenoj varijanti koja je i te kako primamljiva. Stoga se prepustite kreiranju svoje vlastite inačice vafla. Recept potražite u nastavku.