Godišnji odmor provesti u vječno oblačnoj Škotskoj možda se ne čini kao najbolja ideja, no odluka da ću deset dana ovog proljeća istraživati upravo tu zemlju pala je prije gotovo šest mjeseci. Idemo u Škotsku! Gotovo 2 tisuće kilometara prešle smo moja prijateljica i ja kako bismo se domogle zemlje kiltova, viskija i gajdi, a odlučile smo okušati sreću vozeći se "krivom" stranom ceste, kušajući čuda poput ovčjeg haggisa i boreći se s vjetrom na klisurama i brdima u nastojanju da snimim onu "savršenu" fotografiju koja zaslužuje završiti na zidu.
Okvirni plan je bio posjetiti Glasgow, unajmiti automobil i njime proputovati Isle of Skye te se potom vratiti na glavni otok i obići slavno jezero Loch Ness, posjetiti nekoliko dvoraca, jesti domaću hranu i kušati viski, posjetiti manje lučke gradiće i potom završiti put u slavnom Edinburghu. Prva postaja bio je Glasgow. Tri puta manji od Zagreba i sa 200 tisuća stanovnika manje, Glasgow je najveći grad u Škotskoj, a čak treći po broju stanovnika u Velikoj Britaniji, odmah iza Londona i Birminghama.
Ovaj lučki grad poznat je po svom sveučilištu, a već smo prvi dan za vrijeme obilaska građevina sveučilišta naletjele na pravo škotsko vjenčanje u kojem muški uzvanici nose kiltove, a zrak ispunjava zvuk gajdi. U samom gradu vlada opuštena atmosfera, pogotovo kada se stanovništvo nakon završetka radnog dana preseli u pubove u kojima ćete nerijetko naići na razigrano društvo i živu glazbu. Jutro nakon veselog izlaska u dobro opremljenim pekarnicama za doručak potražite pečene pogačice s grožđicama (engl. scones) koje su najukusnije tople i poslužene s marmeladom i zgrušanim kravljim mlijekom.
Kada je riječ o znamenitostima koje ne smijete propustiti, uputite se prema katedrali pa potom prošećite i do Nekropole. Uspon na brdašce vrijedi svakog truda jer osim pogleda na grad i katedralu, na njemu možete pronaći i brojne skulpture te posebno ukrašene grobnice bogatih škotskih obitelji. U neposrednoj blizini nalazi se i odlična mala pivovara Drygate koju ne smijete propustiti jer osim kušanja craft piva i posjeta samom postrojenju uz prethodnu najavu, u ovoj mikropivovari možete i dobro pojesti. Galerija i muzeja Glasgowu ne manjka, a želite li se zadržati u centru i pritom kulturno uzdizati, posjetite Galeriju moderne umjetnosti na trgu Royal Exchange. Odmorite na klupi na glavnom trgu George Square gdje će vas s visoka promatrati skulptura poznatog škotskog pisca Sir Waltera Scotta, a na trgu se nalazi i velebna zgrada Gradske komore. Nakon dva dana Glasgowa uputile smo se prema svojoj idućoj destinaciji, malom mjestu Uig na otoku Isle of Skye. Isle of Skye najpraktičnije je obići automobilom, iako su ceste uske i loše održavane.
Razina udobnosti i slobode koji nudi vlastito prijevozno sredstvo ne može se zanemariti, a mi smo u svom malom, ali brzom automobilu prešle oko 600 kilometara od Glasgowa do Uiga, po Isle of Skyeu i vratile se na glavni otok. Bio je to smion pothvat, ali i najbolji način kako stvarno doživjeti Škotsku kakvom je zamišljamo. Divlje klisure, ruševine brojnih utvrda i dvoraca te prostranstva prepuna domaćih životinja na ispaši prizori su zbog kojih vrijedi zastati i izložiti se vjetru koji vas udari čim izađete iz automobila.
Isle of Skye je prepun atrakcija poput bazena Fairy Pools, dvoraca Duntlum ili Duvegan, klisure Kilt Rock s vodopadom ili pak brojnih lokacija za planinarenje kao što je brdo The Storr na kojem će vas vjetar pošteno propuhati, no prekrasan krajolik koji će se otvoriti pred vama "kao na dlanu" oduzet će vam dah. U vožnji ćete primijetiti golema stada ovaca na paši, ali i velika škotska visinska goveda. Većina goveđeg mesa izvozi se iz Škotske, a glavna svrha brojnih ovaca, osim mlade janjetine, zapravo je vuna. Na moje iznenađenje, tek smo u Edinburghu naišle na mali dućan sa suhomesnatim proizvodima i domaćim sirevima, dok po otoku možete naići tek na oglase za svježa jaja.
Poslije zadivljujuće divljine bilo je vrijeme krenuti natrag prema unutrašnjosti Škotske pa smo se jedno jutro otisnule prema jezeru Loch Ness. Mnogima najpoznatija škotska atrakcija ostavila nas je prilično ravnodušnima, iako je vožnja s pogledom na golemo jezero i dalje bila užitak. Cilj toga dana zapravo je bilo kušanje pravog škotskog viskija. Na galskom zvan "uisge beatha", što u prijevodu znači "voda života", viski je najslavniji izvozni proizvod Škotske, a brojne destilerije (njih gotovo 125 razbacano je u šest škotskih regija) predstavljaju omiljenu turističku atrakciju. Ako vas zanima kako izgledaju kotlovi u kojima se fermentirani ječmeni slad destilacijom pretvara u viski, kako mirišu hrastove bačve burbona i šerija u kojima viski godinama leži i želite naučiti nešto novo, samo pratite znakove uz cestu u predjelu Škotskog visočja (engl. Highlands) koji pokazuju prepoznatljiv krov destilerije.
Obavezno odradite obilazak kompleksa gdje će vam stručni vodiči objasniti kako od izvorske vode, ječmenog slada i kvasca nastaje zlaćana tekućina bogate arome. No, pripremite malo više novca ako odlučite pojesti nešto na licu mjesta ili kupiti koji suvenir. Kada birate koju ćete destileriju posjetiti, uzmite u obzir njenu lokaciju, cijenu ulaznice, trajanje ture i prepoznatljivost samog brenda. Zadnja etapa našeg putovanja bio je Edinburgh, grad koji živi od turizma i odlična je vikend-destinacija. Nakon opuštenog Glasgowa, manjih pitoresknih gradića i iznimnih krajolika, Edinburgh se pokazao kao idealno mjesto za kraj jer je bučan i prepun turista te ne predstavlja Škotsku u stvarnom svjetlu.
Podijeljen na stari i novi grad, Edinburgh je primjer kontrasta između srednjovjekovne i modernije arhitekture. Većina se turista zadržava u starom dijelu grada i to s dobrim razlogom. Imate li vremena, toplo preporučujem odlazak na jednu od besplatnih tura gradom koje organizira međunarodna tvrtka Sandemans. Princip je jednostavan, lokalni vodiči vas vode gradom i u tri sata pokušavaju na što zanimljiviji način predstaviti povijest svoga grada, ali i same Škotske. Osim što će vas provesti kroz Kraljevsku milju (engl. Royal Mile), glavnu srednjovjekovnu ulicu koja spaja Edinburški dvorac i Parlament, s vještim ćete se vodičem zavlačiti u skrivena dvorišta praćeni duhovitim pričama i manje poznatim činjenicama o povijesnim ličnostima. On(a) će vam biti i odličan izvor informacija o mjestima na kojima možete dobro pojesti, a koji nisu klasična zamka za turiste.
Na kraju ture na vama je da odlučite je li vaš vodič zaslužio svoju napojnicu ili nije, no s obzirom na to koliko truda ulažu u prezentaciju svoga grada, rado ćete im dati i više nego što ste isprva planirali. Kad je riječ o hrani, u Edinburghu možete pronaći sve od lokalne hrane pa do internacionalnih kuhinja. Nakon što smo danima isprobavale raznovrsne lokalne specijalitete, za promjenu smo se u Edinburghu odlučile za azijsku hranu. Iako je riječ o lancu restorana, Wagamama je izvrstan odabir jer u svojoj ponudi osim tipičnih jela koja kombiniraju meso, rižu, rezance i povrće nude i odlične varijacije ramena, japanske juhe koja će vam nahraniti dušu nakon posebno vjetrovitog dana.
U restoranima se s razlogom čeka na mjesto za stolom, a posjećuju ih podjednako i stranci i lokalno stanovništvo. Kako ipak ne bismo u potpunosti zastranile sa stranom kuhinjom, po preporuci vodiča svratile smo još jednom na haggis i to u Café Royal u novijem dijelu Edinburgha. Café Royal nije razočarao ni hranom, ni elegantnim interijerom s viktorijanskim štukaturama, vitrajima i kožnim separeima. U baru možete pojesti hranu po nižim cijenama, dok onima koji žele dodatno uživati preporučujem odlazak u istoimeni restoran u prostoriji krajem.
Želite li otići na izlet u okolicu Edinburgha, uputite se u Stirling, srednjovjekovnu utvrdu koja privlači tisuće turista, a nekada su se u njoj rađali, krunili i umirali škotski kraljevi. Ljubazno osoblje u kostimima objasnit će vam povijesni kontekst same utvrde te odgovoriti na sva vaša pitanja, uključujući i zašto je upravo jednorog odabran za nacionalnu životinju Škotske. Jednorog se kao motiv javlja na tapiserijama, skulpturama i grbovima diljem Škotske, a osim što predstavlja životinju koja "nadjačava" britanskog lava, također predstavlja i vezu s kršćanstvom te se tumači kao alegorija na Isusa Krista.
U Stirlingu ne propustite zaviriti u dvorske kuhinje gdje možete vidjeti kako su se pripremale kraljevske gozbe, koje voće i povrće je bilo dostupno u to vrijeme i saznati brojne zanimljivosti o srednjovjekovnoj gastronomiji. Posljednji dan našeg putovanja počastile smo se radionicom u pekarnici Breadshare gdje nas je dočekao par srdačnih Australaca sa spremnim pregačama. Debra Riddel i Geoff Crowe prije nekoliko godina zamijenili su vrućinu Australije za ćudljivu i oblačnu Škotsku te posao programera za vođenje pekarnice koja je dio neprofitne organizacije posvećene lokalnoj zajednici.
Glavni cilj Breadsharea je povratak izvornim i jednostavnim procesima izrade kruha i drugih pekarskih proizvoda, koristeći se pritom dužom fermentacijom prirodnog kvasca. Organska hrana koju pripremaju u pekarnici u skladu je s pozitivnim trendom koji se širi svijetom, a riječ je o sljedivosti hrane od polja do stola, s posebnim naglaskom na ekološki održivoj poljoprivredi te zdravijoj prehrani. Osim susjeda, glavni kupci su im druge organizacije koje služe zajednici poput studentskih udruga, sigurne kuće za zaštitu zlostavljanih žena, udruge umirovljenika i slično.
Na samoj radionici dobile smo priliku oblikovati raženi kruh sa sjemenkama, male focaccie i još nekoliko vrsta kruha koje su potom volonteri u pekarnici ispekli za jednu u nizu organizacija s kojima surađuju. Upoznavanje s ovim izvrsnim projektom i razgovori o hrani koje smo vodili s Debrom i Geoffom zaokružili su naše putovanje na najbolji mogući način, promicanjem pozitivnih poruka o hrani i zdravlju:
| - Za pravi kruh vam trebaju samo brašno, voda i sol. U izradi svog kruha od kiselog tijesta koristimo startere stare čak 35 godina koje su u ovoj pekarnici uspjeli održati na životu sve ovo vrijeme, a daju poseban tek kruhu kojem potom dodajem začine poput korijandera i različitih sjemenki kako bi dodatno istaknula njegovu kiselost - objasnila nam je Debra. |
Pobornica učenja autora Michaela Pollana uz osmijeh nam je istaknula da se drži njegove filozofije koja kaže kako ne bismo trebali kupovati ništa što na popisu sastojaka ima elemente koje vaša prabaka ne bi prepoznala, moto s kojim se u današnje vrijeme konzervansa, aditiva, GMO-a i sličnih umjetnih supstanci jednostavno moramo složiti.
Raženi kruh od kiselog tijesta
| 240 g raženog brašna 5 g soli 160 g kvasca od raženog brašna za kiselo tijesto (engl. sourdough starter) 140 g vode (35 Celzijevih stupnjeva) |
Pomiješajte dobro sve sastojke. Mokrim rukama oblikujte tijesto u ovalnu štrucu i stavite u limeni kalup za kruh. Prekrijte kalup i ostavite na toplom mjestu 3-5 sati. Pecite otprilike 35 do 45 minuta na 220-230 Celzijevih stupnjeva. U smjesu po želji možete dodati suncokretove ili bučine sjemenke (po 50 g).