Konoba Drugi peron
Cerovlje 6, 52402, Cerovlje
052 684 099
Prolazili ste na svojim putovanjima po Istri uz ovaj restoran a da niste ni pomislili da postoji. Naime, on je uz glavnu prometnicu, famozni Ipsilon, petnaestak minuta vožnje od tunela Učka u smjeru Pule i mora. Jednako sam tako i sam vozio tuda u svom neznanju. Uz ovu cestu, koja upravo uz velike građevinske zahvate prelazi u napredniju fazu pravog autoputa, ide i “interna” istarska pruga koja spaja Lupoglav s Pulom. (Ljeti ona odjednom postaje “ozbiljnija”, čak i međunarodna, jer se postojeća pruga zbog turističkih razloga počinje koristiti u cijeloj postojećoj dužini pa se njome preko Ljubljane može stići i do Zagreba i okolonaokolo do nedaleke Rijeke, i obratno.) A upravo je s tom paralelnom prometnicom povezan nastanak ovog restorana.
Gazda mu je nadjenuo ime Drugi peron zbog svog djetinjstva uz prugu i željezničku stanicu uz koju je odrastao, samo dvije kuće dalje, jer mu je otac bio otpravnik vlakova. Ta željezničarska povijest zabilježena je na velikim, vrlo efektnim fotografijama na zidovima restorana. Na jednoj je i gazda kao dječak s ocem, fotografiran uz parnjaču, na drugima su njihovi rođaci i ostali mještani. Na jedinoj u koloru, zapravo koloriranoj crno-bijeloj fotografiji, vidimo cara Franju Josipa, koji je sa svojom monarhijom, kao i za mnoge civilizacijske dosege u nas, zaslužan i za ovu željezničku prugu. To su samo naglasci izvanredno uspjelog unutarnjeg uređenja nevelikog prostora punog nenametljivih, dobro promišljenih detalja.
Da se radi o ozbiljnom arhitektu, jasno je već po natkrivenoj terasi ispred ulaza, jer je i ona “dizajnirana” te privlači poglede. Dominantni je naglasak na velikom otvorenom ognjištu, koje je u jednoj od glavnih kuharskih funkcija u restoranu. Naime, ovdje se peče sve meso, a upravo je po nekoliko vrsta odrezaka pečenih na gradelama mjesto i najpoznatije. Barem je do mene došla takva priča. S vatre koja se stalno održava novim cjepanicama, a ona uvijek pridonosi atmosferi ugode, pojeo sam na kraju nedjeljnog objeda komad odlično pečenog i pomno odabranog mesa.
No, počelo je dijametralno suprotno. Prema preporuci chefa koji stalno cirkulira između kamina i nevidljive kuhinje iza šanka, koji zauzima cijelu lijevu stranu prostorije, jeo sam “energetsku salatu”. Ovaj početak, koji spada u makrobiotske restorane i nekako ga ovdje ne očekuješ, bio je vrlo ukusan složenac od tofua s tri vrste žitarica, rijetkog špinata u podlozi, pa sve pokapano sojinim vrhnjem i malo octa od šljiva umeboshi.
Puno primjerenije širem okolišu i samoj ideji restorana bilo je sve što je slijedilo nakon ove raritetne chefovske eskapade. “Rafiol punjen kokoši” kao prvo odstupanje od otisnutog jelovnika, a opet na preporuku agilnog chefa bio je za pet plus. Jako, jako dobra kombinacija domaćeg tijesta, ukusnog punjenja, pa sve posuto s malo mrvica, zapečeno s nekoliko listića kadulje i nekoliko pinjola. Domaća tjestenina i njoki (radi ih gazdina majka) kao ipak udarna uzdanica cijelog jelovnika našli su se i na fotografovu tanjuru. Njegovi u dimenziji puno manji ravioli bili su punjeni samo skutom i malo zapečeni na maslacu, opet uz dodatak kaduljina lišća. Nešto manje atraktivno nego moj pjat, no isto jako ukusno.
Očito se chefova mašta jako razigrala pretprošle nedjelje jer je opet mimo jelovnika za glavno jelo ponudio confit patke. Tu je već bilo sasvim jasno da je chefov stil utemeljen na domaćoj spizi u kombinaciji s idejom “comfort” kuhanja. S rimskim njokom kao prilogom s vrlo dobro skuhanom pačetinom imao je više inspiracije nego s priloženom brokulom. Nju je samo skuhao na pari, a možda je time želio napraviti okusni kontrast - rimski njok aromatiziran sirom, pačetina u bogatom šugu - dva jaka okusa, a brokula takva kakva jest.
Jedino sasvim nepotrebnim smatram listiće tostiranog badema posute preko svega. Kad je čuo da nisam za slatko (već sam treći put u posljednjih pola godine na početku dijete...), inzistirao je da probamo i njegovo umijeće za gradelama. Spekao nam je komad black angusa kao tagliatu koja se doslovno topila u ustima. U podlozi joj je bio tartufirani krumpir. Sam po sebi izvrstan, ali uz tako dobro meso možda i nepotreban. Sve u svemu, bespogovorno najbolja kolodvorska restauracija u cijeloj Hrvatskoj.
KATEGORIJA RESTORANA: TRADICIONALNI RESTORAN
HRANA: 9/10
USLUGA: 9/10
AMBIJENT: 8/10