Ne, kuhali smo za sebe. Skuhali smo ručak koji smo namjeravali pojesti u pauzi snimanja sasvim druge teme koju smo, pak, planirali. U fokusu su nam taj dan bile dunje, one koje ćete ugledati na stranicama ovog magazina, a kad smo završili branje i kuhanje, uslijedio je predah za stolom. Zasluženi. Jer, dunje su nas bogovski namučile. Dobrano smo se preznojili dok smo ih obradili, odnosno ogulili, izdubili, skuhali.
Tvrde su, pružaju otpor, ali nismo ni mi mačji kašalj, uporni smo i za dobru hranu spremni na sve izazove. Dakle, bez obzira na dunje u loncima i tavama, mi smo si osigurali i pravi jesensko-zimski obrok; varivo od mladog graha (pospremljenog na vrijeme u zamrzivač za zimske dane), kuhana suha rebra, kobasice i špek te pogaču. Naravno, bilo je tu zimnice; kiselih paprika i krastavaca, a imali smo i desert; najobičniju, ali tako slatku pitu od jabuka s orasima. Za nas nema ništa bolje ni ljepše nego sjesti zajedno za stol, družiti se uz brižno pripremljenu hranu, skuhanu da nekog obraduje, da nas spoji.
Da, utažili smo glad, mljackali smo, bili smo siti. No, to nije toliko bitno, bili smo sretni jer smo taj dan proveli u prirodi, na jesenskom suncu, na seoskom zraku i bili smo zajedno. A taj prosti grah bio nam je najgenijalnija moguća hrana. Doduše, moji mama i tata, draga Berislava (fotografkinja), kolege i prijatelji koji vole ono što skuham, možda i nisu objektivni kad su moji kulinarski pothvati u pitanju, no meni je srce puno jer sam nekog usrećila. A znam i da sam dobro skuhala.
Grah varivo sa suhim mesom
Složenac od starog kruha
Brza pogača bez kvasca
