Glavna hercegovačka sorta već dulje vrijeme pokušava doći do ozbiljnijeg tržišnog udjela u Hrvatskoj, ali se taj proces odvija prilično sporo. Glavni stilski konkurenti graševina i malvazija prilično čvrsto drže tržišne uzde i radeći stalno na kvaliteti i promociji teško oslobađaju prostor drugima. Žilavka kao supermarket vino iz cjenovne zone do maksimalno četrdeset kuna nije dovoljno konkurentna, jer u toj zoni domaći proizvođači poput Belja, Kutjeva, Badela i Iloka nude puno više kvalitete za istu cijenu i kupci to prepoznaju. Vinarije poput vinarije Čitluk stilski su zapele u devedesetima i za sada nisu konkurentne vinima današnjice, a vinarijama kao što su Zadro i Andrija, koje inače imaju kvalitetu, dešava se da im se po policama supermarketa stalno povlače prestara vina, koja su skupljajući prašinu mjesecima i godinama u neprimjernim uvjetima skladišta trgovaca i distributera izgubila svu životnost.
Stoga se vinski znatiželjnik u želji da bolje upozna ovu slavnu sortu često susretne s vinima čije su performanse znatno ispod realnih mogućnosti sorte. S druge strane, u matičnoj Hercegovini situacija je dijametralno suprotna. Količina žilavki najviše kvalitete stalno raste, kao i broj vinarija koji ih rade, samo što ta vina ne pronalaze put do hrvatskog tržišta, osobito restoranskog. Vinarije Nuić i Škegro mogu se naći sporadično, Brkić tek odnedavno, dok Milas, Vukoje, Hercegovina produkt, Podrum Grge Vasilja, Marijanović i ostali vinari s izvrsnim i karakternim žilavkama uglavnom nisu dostupna.
Žilavka koja dolazi iz tih podruma, kao i ona iz podruma Zadro pod etiketom CZ (Crnjac-Zadro), vino je vrijedno pažnje i svake uložene kune. Još se nije ustanovio jedinstven stil koji bi obilježavao prosječnu žilavku, kao što je to slučaj s malvazijom, graševinom ili pošipom, već su vinari još uvijek u fazi istraživanja krajnjih dosega sorte. Neki rade elegantnije i osvježavajuće žilavke poput vinarije Marijanović, a drugi snažnije, punog tijela odležana u drvenom suđu, poput Milasa.
Jedni eksperimentiraju s maceracijama poput Škegre (Krš), dok drugi poput Brkića uvode biodinamičke principe i organsko vinarstvo kao temelj svog vinskog svjetonazora. Srećom žilavka pokazuje karakteristike velike sorte koja je sposobna za različite stilove i iako se radi o sasvim različitim vinima, svako od spomenutih ima visoku kvalitetu i svoje tržišno mjesto.
Ako žilavku treba po svojstvima s nečim usporediti, najviše sličnosti ima s istarskom malvazijom, samo s još malo više mediteranskog štiha. Uglavnom, stvari se sa žilavkom dobro razvijaju, trend je pozitivan, vinari dinamični, samo to sve zajedno još nije doprlo do nas.
Milas, Žilavka 2016
92+/100
Izvanredno vino. Sav potencijal ove očito potentne sorte ovdje je izvučen na svjetlo dana. Na nosu se redaju arome breskve, mediteranskog bilja, marelice i finih začina. U ustima vlada savršen balans između kremoznosti, mineralne pikantnosti i slanosti te voćne slasti. Traje dugo i ostavlja slankasto-gorkasto-slastan retrookus. Izvanredno, gastronomsko vino za uz najfiniju bijelu ribu iz škrovade. Sad je pri vrhuncu, kvalitetom će rasti još godinu do dvije, a u najvišoj formi ga se može čuvati do osam godina od berbe.
Carska vina/ Žilavka 2018.
90/100
Jako fino vino, s puno intenziteta u ustima te nešto diskretnijeg, ali plemenitijeg i kompleksnijeg kvaščano-voćnog mirisa. Breskve, jabuke, limeta, dalmatinske trave i nešto kvaščanih nota kičma su ovog slojevitog mirisa, dok su slast i krepkost, savršeno dozirane kiseline, ugodno gorkast finiš i iznimno dugačko trajanje glavna obilježja okusa. Najbolje sada ili čuvati do 2023.
Brkić, Greda 2015.
140 kn (Enozoik), 90/100
Zlatna boja ukazuje na to da je vino provelo neko vrijeme u hrastu, kao i da je ušlo u dob zrelog vina, miris nam daje na znanje da ćemo okusiti nešto sasvim izvan konvencionalnih voda, a okus nas uvodi u svijet žilavke kakvu se ne može sresti izvan zidina podruma Brkić. Mediteranske suhe trave i začini, zatim marelica i vanilija u pozadini, kao i dodir zadimljenosti, blagost i mekoća u ustima, te mineralnost i ugodno gorkast bademasti finiš. Vino izvan konvencionalnih okvira u najpozitivnijem smislu tog izraza. Trošiti sad ili čuvati do deset godina od berbe.
Krš, Žilavka orange 2017.
(bez sulfita), 124,50 kuna (Miva)
89/100
Boje starog zlata s nijansama jantarne, mutno. Vino je dobiveno dugačkom višemjesečnom maceracijom i spontanom fermentacijom i bez dodavanja sumpornih spojeva u bilo kojem trenutku. Posljedica je miris tipičan za vina bez sumpora kakav susrećemo u Krauthakerovom Kuvlakheu ili vinima Stanka Radikona, koji podsjeća na teže arome kao što su suho lišće i humus, ali i iza kojeg slijedi niz atraktivnih aroma poput kandirane kore naranče i limuna, zelenog čaja, marelica i mirisa mora kao izraza mineralnosti. Okus je živ, intenzivan, elegantan, pomalo podsjeća na jabučni cider, a finiš mu je slan i izrazito mineralan.
Marijanović/ Žilavka 2018.
88/100
Lijepo, aromatično vino s puno živosti i voćnosti u ustima te sa svježom herbalnošću na nosu. Osvježavajućeg karaktera, čistih aroma, mineralnog finiša, s efektnim citrusima na retrookusu. Žilavka koja predstavlja totalni odmak od tradicionalnog izričaja aromatski neutralnih i krepkih vina. Ovo je lagano, aromatično i osvježavajuće vino modernog karaktera, a pritom visoke kvalitete. Čuvati ga se može do tri godine od berbe.