PET ŽILAVKI KOJE TREBA PROBATI

ŠTO PITI? Količina hercegovačkih žilavki najviše kvalitete stalno raste, a mi ih uopće ne poznajemo. Ovo je pet zaista dobrih koje vrijedi probati!

    AUTOR:
    • Saša Špiranec

  • OBJAVLJENO:
  • 21.01.2020. u 13:05

Group of Young People Enjoying Dinner at the Restaurant
Getty Images/iStockphoto

Količina hercegovačkih žilavki najviše kvalitete stalno raste, kao i broj vinarija koje ih rade, samo što ta vina ne pronalaze put ni do hrvatskog tržišta ni do restorana

Glavna hercegovačka sorta već dulje vrijeme pokušava doći do ozbiljnijeg tržišnog udjela u Hrvatskoj, ali se taj proces odvija prilično sporo. Glavni stilski konkurenti graševina i malvazija prilično čvrsto drže tržišne uzde i radeći stalno na kvaliteti i promociji teško oslobađaju prostor drugima. Žilavka kao supermarket vino iz cjenovne zone do maksimalno četrdeset kuna nije dovoljno konkurentna, jer u toj zoni domaći proizvođači poput Belja, Kutjeva, Badela i Iloka nude puno više kvalitete za istu cijenu i kupci to prepoznaju. Vinarije poput vinarije Čitluk stilski su zapele u devedesetima i za sada nisu konkurentne vinima današnjice, a vinarijama kao što su Zadro i Andrija, koje inače imaju kvalitetu, dešava se da im se po policama supermarketa stalno povlače prestara vina, koja su skupljajući prašinu mjesecima i godinama u neprimjernim uvjetima skladišta trgovaca i distributera izgubila svu životnost.

Stoga se vinski znatiželjnik u želji da bolje upozna ovu slavnu sortu često susretne s vinima čije su performanse znatno ispod realnih mogućnosti sorte. S druge strane, u matičnoj Hercegovini situacija je dijametralno suprotna. Količina žilavki najviše kvalitete stalno raste, kao i broj vinarija koji ih rade, samo što ta vina ne pronalaze put do hrvatskog tržišta, osobito restoranskog. Vinarije Nuić i Škegro mogu se naći sporadično, Brkić tek odnedavno, dok Milas, Vukoje, Hercegovina produkt, Podrum Grge Vasilja, Marijanović i ostali vinari s izvrsnim i karakternim žilavkama uglavnom nisu dostupna.

Žilavka koja dolazi iz tih podruma, kao i ona iz podruma Zadro pod etiketom CZ (Crnjac-Zadro), vino je vrijedno pažnje i svake uložene kune. Još se nije ustanovio jedinstven stil koji bi obilježavao prosječnu žilavku, kao što je to slučaj s malvazijom, graševinom ili pošipom, već su vinari još uvijek u fazi istraživanja krajnjih dosega sorte. Neki rade elegantnije i osvježavajuće žilavke poput vinarije Marijanović, a drugi snažnije, punog tijela odležana u drvenom suđu, poput Milasa.

Jedni eksperimentiraju s maceracijama poput Škegre (Krš), dok drugi poput Brkića uvode biodinamičke principe i organsko vinarstvo kao temelj svog vinskog svjetonazora. Srećom žilavka pokazuje karakteristike velike sorte koja je sposobna za različite stilove i iako se radi o sasvim različitim vinima, svako od spomenutih ima visoku kvalitetu i svoje tržišno mjesto.

Ako žilavku treba po svojstvima s nečim usporediti, najviše sličnosti ima s istarskom malvazijom, samo s još malo više mediteranskog štiha. Uglavnom, stvari se sa žilavkom dobro razvijaju, trend je pozitivan, vinari dinamični, samo to sve zajedno još nije doprlo do nas.

 

Milas, Žilavka 2016

92+/100

Izvanredno vino. Sav potencijal ove očito potentne sorte ovdje je izvučen na svjetlo dana. Na nosu se redaju arome breskve, mediteranskog bilja, marelice i finih začina. U ustima vlada savršen balans između kremoznosti, mineralne pikantnosti i slanosti te voćne slasti. Traje dugo i ostavlja slankasto-gorkasto-slastan retrookus. Izvanredno, gastronomsko vino za uz najfiniju bijelu ribu iz škrovade. Sad je pri vrhuncu, kvalitetom će rasti još godinu do dvije, a u najvišoj formi ga se može čuvati do osam godina od berbe.

Carska vina/ Žilavka 2018.

90/100

Jako fino vino, s puno intenziteta u ustima te nešto diskretnijeg, ali plemenitijeg i kompleksnijeg kvaščano-voćnog mirisa. Breskve, jabuke, limeta, dalmatinske trave i nešto kvaščanih nota kičma su ovog slojevitog mirisa, dok su slast i krepkost, savršeno dozirane kiseline, ugodno gorkast finiš i iznimno dugačko trajanje glavna obilježja okusa. Najbolje sada ili čuvati do 2023.

Brkić, Greda 2015.

140 kn (Enozoik), 90/100

Zlatna boja ukazuje na to da je vino provelo neko vrijeme u hrastu, kao i da je ušlo u dob zrelog vina, miris nam daje na znanje da ćemo okusiti nešto sasvim izvan konvencionalnih voda, a okus nas uvodi u svijet žilavke kakvu se ne može sresti izvan zidina podruma Brkić. Mediteranske suhe trave i začini, zatim marelica i vanilija u pozadini, kao i dodir zadimljenosti, blagost i mekoća u ustima, te mineralnost i ugodno gorkast bademasti finiš. Vino izvan konvencionalnih okvira u najpozitivnijem smislu tog izraza. Trošiti sad ili čuvati do deset godina od berbe.

 

Krš, Žilavka orange 2017.

(bez sulfita), 124,50 kuna (Miva)

89/100

Boje starog zlata s nijansama jantarne, mutno. Vino je dobiveno dugačkom višemjesečnom maceracijom i spontanom fermentacijom i bez dodavanja sumpornih spojeva u bilo kojem trenutku. Posljedica je miris tipičan za vina bez sumpora kakav susrećemo u Krauthakerovom Kuvlakheu ili vinima Stanka Radikona, koji podsjeća na teže arome kao što su suho lišće i humus, ali i iza kojeg slijedi niz atraktivnih aroma poput kandirane kore naranče i limuna, zelenog čaja, marelica i mirisa mora kao izraza mineralnosti. Okus je živ, intenzivan, elegantan, pomalo podsjeća na jabučni cider, a finiš mu je slan i izrazito mineralan.

Marijanović/ Žilavka 2018.

88/100

Lijepo, aromatično vino s puno živosti i voćnosti u ustima te sa svježom herbalnošću na nosu. Osvježavajućeg karaktera, čistih aroma, mineralnog finiša, s efektnim citrusima na retrookusu. Žilavka koja predstavlja totalni odmak od tradicionalnog izričaja aromatski neutralnih i krepkih vina. Ovo je lagano, aromatično i osvježavajuće vino modernog karaktera, a pritom visoke kvalitete. Čuvati ga se može do tri godine od berbe.

 

Izdvajamo

Iz drugih medija