Većina trgovina je u vlasništvu trećih ili četvrtih generacija obitelji koje su ih pokrenule, a nekolicina je prodana dugogodišnjim zaposlenicima koji nisu puno mijenjali koncept istih. Talijanski Amerikanci koji žive u predgrađima voze se na tjednoj bazi u Malu Italiju kako bi tamo obavljali kupovinu. Mario's je, kako piše BBC Travel, možda najautentičnije mjesto na kojem možete kušati tradicionalne talijanske specijalitete koje je prepoznatljivima učinila rana talijanska zajednica New Yorka.
Pizzeriju sada vodi Joe Migliucci, Mariov sin. Obitelj Migliucci napustila je Napulj 1890-ih nakon što je Joeov pradjed (koji se također zvao Mario) izgubio ruku igrajući se s vatrometom. Posramljeni zbog nastale situacije, par i njihova djeca preselili su se u Kairo u Egiptu, gdje su otvorili talijanski restoran. Njihov sin Giuseppe oženio se napuljskom ženom i cijelu obitelj vratio u Italiju. Potom se 1913. godine par preselio na Manhattan s Giuseppeovom majkom Scolasticom i njihovim jednogodišnjim sinom, nazvanim Mario po djedu.
Krajem 20. stoljeća, naselje Belmont, u kojem se nalazi Arthur Avenue, bilo je ruralno zaleđe koje su prodavači nekretnina prodavali talijanskim imigrantima kao "talijanske kolonije". I tako je obitelj na aveniji Arthur 1919. otvorila G Migliucci, pizzeriju sa samo šest stolova. Scolastica i njezina snaha kuhale su jednostavna jela poput juhi, a Giuseppe je pekao pizzu. Nakon škole, mladi Mario radio je u restoranu prodajući kriške pizze na pločniku za pet centi. Njegovi bi prijatelji dolazili po porciju pizze, a upravo su oni restoran prozvali "Mario's".
Mario i njegov brat Clemente preuzeli su pizzeriju 1930-ih, službeno joj promijenili ime i pretvorili je u restoran s finim blagovaonicama i bijelim stolnjacima. Restoran je ubrzo prerastao u jedan od najslavnijih u New Yorku, a privlačio je gradonačelnike, guvernere i slavne ličnosti poput Joea DiMaggia, Franka Sinatre i Elizabeth Taylor.
1971. godine redatelj Francis Ford Coppola želio je snimiti scenu iz svog novog filma Kum u Mariovoj blagovaonici. Ali kad je Mario čuo - da će lik Al Pacina sakriti pištolj u kupaonici restorana, a zatim ga upotrijebiti da ubije dvojicu muškaraca za stolom - odbio je, rekavši da to ne zvuči kao obiteljski film, pa je Coppola, umjesto toga, scenu snimio u drugom obližnjem restoranu. A 1976. godine, gastro kritičar New York Timesa Craig Claiborne pozvao je Maria i Clementea da kuhaju u njegovom domu u Hamptonsu s proslavljenim francuskim kuharom Pierreom Franeyjem i objavio blistavu recenziju restorana.
Kada se Mario's pizzerija otvorila 1919. godine, pizza je bila strogo talijansko jelo koje se gotovo isključivo jelo u Napulju. Šezdeset pet godina prije nego što je AVPN proglasio da se „prava“ napuljska pizza može napraviti samo od rajčice uzgajane na ravnicama brda Vezuva, lokalne bivolje mozzarelle i zero zero brašna, napuljski stanovnici u inozemstvu prilagodili su recept njihovom novom okruženju i radili pizze s najboljim od onoga što je bilo dostupno na lokalnoj razini. Budući da su u obližnjem Zoološkom vrtu Bronx živjeli jedini bivoli u New Yorku, Migliucci su na svoje pizze stavljali mozzarellu od kravljeg mlijeka.
Iako je jelovnik pizzerije tijekom godina evoluirao, pizza, napravljena točno onako kako je ti bilo 1919. godine, nikad nije napustila jelovnik. Za razliku od većine njujorških pizza, koje često budu nadjevene teškim slojem naribane mozzarelle i Provolone sira koje preplavljuju rajčice, Joe stavlja savršen spoj rajčice i listova svježeg bosiljka sa svježom ručno narezanom mozzarellom. Mario's je ostao vjeren svojoj plinskoj pećnici jer tako tijesto ostaje savršeno hrskavo.
Danas je Joe lice pizzerije, ali prava gazdarica je njegova kćer Regina koja upravlja Mariovim trpezarijama na dva kata. Kao četvrta generacija Migliuccija, Regina je počela raditi u restoranu subotama kada je imala 11 godina, javljala se na telefone i pomagala s papirologijom.
Regina i Joe rade šest dana u tjednu, pokrivaju ostale zaposlenike, pa čak i pomažu u kuhinji. Mario se svakog kolovoza zatvara na dva tjedna. Jedan tjedan koristi se za dubinsko čišćenje restorana, a drugi je za odmor. I dok su se mnogi članovi njihove obitelji vraćali upoznati rodbinu u Napulju, Joe i Regina nikada nisu okusili limoncello, vidjeli Vezuv pri zalasku sunca ili otišli na bilo koje mjesto naslikano na zidovima pizzerije.
Kuhar Massimo Celso, koji je 10 godina kuhao u pizzeriji, vratio se u rodnu Italiju, a zatim se ponovno vratio u Bronx kako bi vodio kuhinju restorana. Savladao je sva jela po kojima je Mario poznat: spiedini; salata od hobotnice; mesne okruglice polako pirjane u umaku od rajčice. Celso je ujedno i prva osoba izvan obitelji Migliucci koja je dobila titulu glavnog kuhara.
Iako su sva Joeova djeca, nećaci i unuci radili u restoranu, svi su ohrabreni da idu na koledž i odaberu manje mučnu karijeru od prehrambene industrije. Mario je uvijek pokušavao obeshrabriti Joea da ga slijedi u obiteljskom poslu zadajući mu najgore poslove, poput iznošenja smeća i čišćenja masnoće. Kad je Joe rekao da želi raditi u obiteljskoj firmi, Mario je inzistirao da Joe ode na koledž. No Joe je rekao da više voli biti s ljudima.