- S ponosom moram istaknuti kako se kod nas radi sve domaće: imamo pekarnicu u kojoj se peku bijela pogača, kukuruzni i raženi kruh i domaće lepinje - rekao je voditelj restorana Mladen Mišković (krajičkom smo oka vidjeli kako se na ploči uz roštilj na kojem su se već okretale dvije patke, peku domaći mlinci!).
- Sve je domaće, pa je tako i gablec domaći, kuhamo onu hranu koju bismo inače jeli doma za ručak ili večeru - nadodao je Mišković. Navratili smo oko 11.30, kad se poslužuje gablec za jutarnju smjenu, a toga je dana sve mirisalo po predivnoj filanoj paprici.
S pire-krumpirom i vrhnjem pored ako netko voli, naravno uz domaći kruh. Odmah ujutro stavimo kuhati gablec - objašnjavao nam je chef kuhinje u Okrugljaku, Zoran Lugarić.
- Zimi je, naravno, najveći favorit sarma, a ljeti pripremamo variva, pohano meso, ponekad lešadu. Ekipa sve voli jesti jer se stvarno osjećaju kao kod kuće, domaće. Uostalom, mi smo ekipa koja funkcionira kao jedna velika obitelj, jedni drugima uskačemo kad je gužva, pomažemo - naravno sve u cilju da se gost što bolje osjeća, jer oni su nam uvijek na prvom mjestu.
A gosti stvarno nemaju čemu prigovoriti. Sada, kada su dani teški i sparni, sjediti u njihovu vrtu pravo je osvježenje. Gotovo imaš dojam da si potpuno izvan grada (iako je čak i tramvajem, pa dvije-tri minute pješice vrlo blizu centra), ptice cvrkuću, miriše cvijeće, a lagani povjetarac sa Sljemena osvježava dovoljno da se još više otvori apetit. Priključili smo se ekipi i probali filanu papriku te odmah zatražili recept jer, po našem sudu, ne sjećamo se da smo bolju jeli, a poslije je prijao domaći štrudl - gospođa Lucija tijesta razvlači kao od šale. Pa radi njoke, uske, široke rezance...
Paprike je ostalo (točno pola lonca), jer sljedeća ekipa, ona koja radi u popodnevnoj smjeni, gabla oko 17 sati, a mi smo odlučili da ćemo opet doći, jer za uvijek dobrodošle goste pripremljen je i novi ljetni meni (za prste oblizat).