Svojevremeno se iz statusa srednje poznate sorte lansirao u onaj megapopularni i nezaobilazni uzrokovan eksplozijom interesa za talijansku varijantu, naziva pinot grigio, koja je obično dolazila iz prostranih vinograda Veneta i Friulija. Blago slatkasti pinot grigio tankog tijela i atraktivnih voćnih aroma bio je kao izmišljen za zadovoljavanje masovnog ukusa. Osim masi voljenog stila vina rastu pinot grigia je doprinijela i jeftina ili u najgorem slučaju umjerena cijena. Recept je to za uspjeh vrlo sličan onom na kojem danas jaše brzo rastući Prosecco.
Međutim, s trendovima i modom je problem što su prolazni, a u slučaju komercijalnog pinot grigia je dodatni problem što je zbog bezličnih vina samo jedne regije naljepnica profanosti zaljepljena cijeloj sorti, koja je potom odjednom postala nepoželjna. Masa se u međuvremnu okrenula novozelandskom sauvignonu i španjolskom albariñhu, a pinot sivi kojeg još nalazimo pod imenima pinot grigio, pinot gris, i grauburgunder je komercijalno postao ugrožena vrsta.
Naravno, potpuno neopravdano jer su se istovremeno nešto sjevernije u regiji Südtirol, kao i u Colliu na granici Italije i Slovenije radili neki fantastični primjerci puni karaktera, mineralnosti i živosti, a impresivna kvaliteta je dolazila i iz Alzasa kao i iz nekih austrijskih vinogorja. Danas se pinot sivi ipak vraća, međutim na drugačiji način, kao vino s kojim se puno eksperementira i kojem se traže nove granice. Nekoć nezamisliva maceracija, kako bi se izbjegla ružičasto ili crvenkasto bakrena boja vina, je danas sve češća u procesu vinifikacije. S druge strane, primarne arome mladog pinota sivog poput banane i breskve više nisu nešto za čim bi znatiželjniji vinar težio.
Pinot sivi nam danas otkriva stotinu lica, od nježnih svakodnevnih vina isatknute voćnosti koje nasljeđuju nekoć komercijalni stil Veneta, preko živih vina punih mineralnosti i svježine hladnijih podneblja Austrije i Italije, pa polusuhih i ekstremno mineralnih primjeraka pinot grisa iz Alzasa, zatim zrelih i krepkih svakodnevnih vina iz Friulija što stilom podsjećaju na istarsku malvaziju, pa maceriranih i aromatski bogatih rosea punih karaktera velike gastronomske upotrebljivosti, usput, nimalo sličnih standardnim roseima, sve do odležanih i dugo dozrijevanih vina, ponekad u u drvu, punog tijela i potencijala za dugogodišnje odležavanje. Raspon današnjeg pinota sivog je veći nego u chardonnaya, sorte koja se uzgaja skoro u svakom kutu vinskog svijeta.
U Hrvatskoj pinot sivi nikada nije dijelio uspone i padove globalnog tržišta. Prva vinarija koja potakla interes za tu sortu su bili Kutjevački podrumi i njihov je pinot sivi ranih devedesetih bila jedna od omiljenijih etiketa brojnih restorana diljem zemlje. S godinama su došli i drugi i postupno su se razvila dva dominantna stila. Jedan je pinot sivi Bregovite Hrvatske (od Međimurja do Moslavine), gdje je bogata i intenzivna aroma udarni adut, često su prisutni ostaci šečera, a vina odišu svježinom i živošću.
Drugi je pinot sivi iz Slavonije i Podunavlja gdje su vina krepka i puna i sliče zrelijim primjercima iz talijanskog Friulija. U Istri i Dalmaciji ga također nalazimo, ali nisu zabilježeni rezultati vrijedni spomena s iznimkom Bibicha. U zadnje vrijeme pojavljuju se sasvim drugačija vina kao to je to slučaj sa Korakom ili amforom Kolarića i podižu ljestvicu očekivanja na sasvim nove razine.
Coletti (Kolarić) Pinot sivi 2016., Ocjena: 88/100
Vinarija Kolarić je trenutno vjerojatno najvažniji proizvođač pinota sivog u Hrvatskoj jer posvećenost koju pokazuju u istraživanju dometa kad su plešivičko vinogorje i ta sorta u pitanju je impresivna. Trenutno rade pet različita tipa vina; svježe jednogodišnje, zatim odležano u drvenoj bačvi godinu i pol prije izlaska na tržište i njegovano na kvascima sur lie metodom koja je voćnosti breskve dodala pikantnost, hrast, kremoznost i punoću, upravo kao što je slučaj u ovog vina iz današnje recenzije, a rade još i rose, pjenušac te konačno amforu.
Krauthaker Pinot sivi 2017., Ocjena: 88/100
.JPG)
Pouzdana etiketa kutjevačke vinarije koje obično nema dovoljno da zadovolji tržišnu glad za ovim atraktivnim vinom. Savršeno balansira između punoće i živosti, bez začinskih utjecaja drva, a opet s punoćom i bogatstvom odležanog vina. Od aroma ističe se koštunjičavo voće poput jabuke, kruške i breskve, a u primjesama ima i južnog voća. U ustima se slankastost isprepliće sa svježinom i tvore jedinstveni finiš slasti. Solidne dužine, zaobljeno, mineralno na retrookusu.
Korak Pinot sivi 2011., Ocjena: 91/100
.jpeg)
Još jedno remek djelo iz radionice obitelji Velimira Koraka. Kušali smo ovo vino prije dvije godine i dalje je jednako dobro. Crvenkaste boje s refleksom bakrene što je posljedica trotjedne maceracije u samom startu. Miriši poput svježeg pinota crnog, s pregršt aroma bobičastog voća, a okusa je veličanstveno intenzivnog, svježeg i slasnog. Riječ je o eksperimentu vinarije za koji se nadamo da će postati standard podruma jer potencijal dozrijevanja koji pokazuje jednak je ponajboljim primjercima pinota crnog.