Sedam godina, koliko postoji izbor Dobrih restorana, pa i mnogo dulje, postoje i oni treći koji nisu zatvorili svoja vrata. Naprotiv! Još slove za najkvalitetnija mjesta u gradu koje je vrijedno spomenuti. Bajkovito podnožje Gornjega grada i Tuškanca jedan je od najzelenijih dijelova Zagreba, a baš ondje se smjestio Dubravkin put.
Doajen zagrebačkog ugostiteljstva Božo Crnjac davnih je dana započeo realizaciju vizije o mjestu koje će odisati elegancijom, a posebno vrijedan adut je njihova vinska karta koja broji više od petsto etiketa, za koju se brine sommelier Tihomir Purišić. Veliku popularnost ovom lokalu priskrbila je svojim dolaskom chefica Priska Thuring. Priska je vrlo uspješno držala chefovsku palicu da bi je ovog proljeća prepustila svom sous chefu Vedranu Petranoviću. S novog proljetnog menija posebno je dojmljiv ceviche od sušenog brancina i rižoto s jakovskim kapicama. Iako slastice nisu najjači adut restorana, Dubravkin put je ovdje zaista “potkovan”. Naime, za njihov slatki program zadužen je vrlo talentiran i maštovit pastry chef Robert Bašić koji zaista umije napraviti umjetnička djela od slastica.
Restoran na zagrebačkom Vrhovcu Tač također pripada kategoriji dugoprugaša s obzirom na to da uspješno pliva gastronomskom scenom dugi niz godina. Bračni par Miletić osobito pazi na lokalnost i sezonalnost namirnica, stalnom nadogradnjom i osvježavanjem menija ostaju na radaru stalnih gostiju, a rado privlače i nove foodieje. Rijetko gdje ćete moći pojesti brudet od žaba i jegulja za koji je gospođa Vesna pravi specijalist. Imaju jako dobru vinsku kartu koja sadrži gotovo sve, ako ne i sve hrvatske biodinamičare te ikone poput Gravnera i Radikona.
Dugogodišnjim stažem može se pohvaliti i Vinodol. Naime, ovaj miljenik domaćih i stranih gostiju bazira svoj koncept na domaćim jelima, a dovođenjem velikog Zdravka Tomšića uz Marija Čepeka na mjesto konzultanta dodatno je osvježilo ponudu Vinodola. Kad je sezona, ovdje ne treba propustiti jela od creske janjetine, primjerice janjeću terinu s domaćom marmeladom od ljutike ili klasiku s ražnja.
Svoju kvalitetu uvijek je držao i Mano na čelu s chefom Hrvojem Kroflinom. Ovaj educirani i vrlo talentiran chef etablirao je Mano kao mjesto gdje se uvijek dobro jede, zbog čega se svake godine nalazi na samom vrhu liste najboljih hrvatskih restorana.
Zagrebačka meka ručno rađene tjestenine je Carpaccio koji u tom pogledu još nije dobio ozbiljniju konkurenciju. Osim navedenih svakako treba spomenuti i Takenoko te Bistro Apetit.
Koncept koji je najozbiljnije “prodrmao” scenu u posljednjih nekoliko godina (uz Xato koji, nažalost, nije opstao) je svakako Noel. Naime, chef Goran Kočiš ispeglao je svoje znanje angažmanima u Dubravkinu putu te Bistrou Apetit, a zatim je sa sommelierom Ivanom Jugom odlučio realizirati zajednički san o profinjenom mjestu gdje će zaljubljenik u gastronomiju doista doći po cjelokupno iskustvo, uz, naravno, kartu vina, žestokih pića, čajeva i voda kakvom se malo tko može pohvaliti u zemlji. Tko će slaviti titulu najboljeg u Zagrebu te kako će se plasirati na nacionalnoj listi po izboru Dobrih restorana saznat ćemo u ponedjeljak 28. svibnja.