Recepata za nju ima raznih, ali uvijek se radi o varijaciji na jednu temu. Svatko ima svoj recept, a razlikuju se po gustoći, obliku, začinima, broju jaja, masnoći. Ali rezultat uvijek bude više-manje isti - ukusni slatki kruh, simbol uskrsnog stola. Nekada se pripremala na Veliki četvrtak, a u novije se vrijeme peče u subotu. Nekada se jela samo na Uskrs, odnosno nakon blagoslova hrane u crkvi. A na blagoslov se nosila u subotu navečer prije Uskrsa ili na sam dan blagdana rano ujutro jer se znala jesti odmah to jutro za marendu.
Narodni festival
Na tu temu u Žminju, malom mjestu u unutrašnjosti Istre, već šest godina organiziraju manifestaciju pod nazivom Istrijanski pinci pod čerepnjom na ugnjišće. Pet domaćica na Uličnicu, odnosno Cvjetnicu, tjedan dana prije najvećeg katoličkog blagdana, priprema ovu ukusnu slasticu na starinski način i uči mlade generacije tradiciji. Jer danas se vrlo rijetko može vidjeti kako se pince pripremaju na starinskom ognjištu, i to pod pekom.
Ipak su one okusom drugačije od onih koje se pripremaju u klasičnoj pećnici jer kako nam objašnjava Zdenka Jakus iz mjesta Vlašići kraj Žminja, koja od početka sudjeluje u ovoj manifestaciji, svi okusi ostanu u pinci. Ona za ovu manifestaciju priprema ogromnu pincu od čak deset kilograma brašna, od čega će izaći megapinca od 45 kilograma promjera 75 centimetara.
- Pinca je svakako dobra, ali pod pekom je jednostavno bolja jer iz nje ništa ne isparava u pećnicu. Sva njezina svojstva ostaju očuvana - kaže nam gospođa Zdenka koja je počela pripremati pince još kao djevojčica uz svoju majku sa svoje dvije sestre. - Onda pincu nismo zvali pincom, nego slatkim kruhom. Koristili smo brašno, jaja i šećer te naše suho grožđe. Naime, nekad nismo kupovali grožđice, nego smo nakon berbe grožđa odabrali najbolje grozdove te ih na lozi sušili u konobi iznad bačava. Naravno, koristi se i svježi kvasac te začini. Kada se umijesi, tijesto se diže nekih 45 minuta u toploj prostoriji gdje nema propuha, potom se ponovno mijesi i stavi u posudu u kojoj će se peći. Tada se diže još nekih 40 minuta. Na vrhu se izreže križ i umetnu četiri lista masline - priča nam Zdenka.
Ona pincu ne premaže žutanjkom radi boje kao neke druge domaćice. Premaže ju tek kada se ispeče, i to maslacem da bi bila mekša.
Priprema pince
- Nekada smo kao djeca jedva čekali Uskrs da bismo jeli pincu. Ipak se nije jela svaki dan. Danas su se stvari puno promijenile u odnosu na nekad - ističe ona.
Pinca se pekla na ognjištu pod pekom, kasnije na peći za drva jer pećnice na struju nije bilo. Ali uvijek je bilo bitno jedno - da se peče nekih 40 do 50 minuta i to na 200 stupnjeva. Na isti način su se pripremale i jajarice i tićići, odnosno kolumbine ili sotorići, kolači namijenjeni djeci.
A nitko ne zna točno otkuda naziv pinca i kada se slatki kruh počeo tako zvati. Starije generacije sa Žminjštine kažu da se taj naziv počeo primjenjivati tek 60-ih godina prošlog stoljeća. Na području sjeverne Istre za pincu se koristi i naziv maslenica, po maslu koje se stavlja u tijesto.
Pinca
| 1 kg brašna 20 dag šećera 2 kockice svježeg kvasca 1 jušna žlica soli 4 jaja, dva cijela i dva žutanjaka 8 dag maslaca 1 vanilin šećer 1 ribani limun 10 dag grožđica, prije namočenih u 0,05 dl ruma ili rakije 1 kiselo vrhnje 4 dl mlakog mlijeka |
Sastojci za pincu neka budu sobne temperature. Od svih sastojaka treba umijesiti glatko tijesto. Tijesto mijesite dok se ne počne
odvajati od podloge.