Šest je restorana članova udruge bilo zaduženo da goste prošlosubotnjeg okupljanja u svečanost uvedu predjelima, malim zalogajima. Iako je višesatno blagovanje bilo zamišljeno pod zajedničkom temom “siromaške kuhinje”, dakle interpretacije tradicionalnih jela, svi se i nisu baš striktno držali tog nazivnika. Bilo je to vidljivo na samom početku. Kako je sve bilo pod vedrim nebom, neki su prepreke svladali jako uspješno, a neki nešto malo manje, morali su se othrvati u ne baš idealnim uvjetima, u trenutku kad se sva sila snijega topila oko njih. Iako nije bilo prehladno, neka jela zamišljena kao topla ipak nisu mogla doći sasvim do izražaja. Jako se dobro s općom atmosferom nosilo prhko tijesto u obliku košarica s mousseom od kamenica i pečenim bademima i coulisom od višnje na vrhu koje je kreirala Marina Gaši (“Marina”, Novigrad). Bespogovorno fino!
U tom značenju bila je i skuša s povrćem, sada već klasik restorana “Monte” iz Rovinja bračnog para Đekić. “Konkretna” jela slijedila su uz završavanje pred gostima podijeljenima u pet grupa, svaka za stolom pred kuhalima po jednog od pet restorana. Izdvajamo samo najupečatljivija jela i ona sasvim povezana s temom, iako su i ostala dala puno prostora za hvalu. Kuharski tim restorana “Boškinac” obitelji Šuljić iz Novalje, interpretirao je otočku uzdanicu, janjetinu kao pašticadu. Jako uspjelo u ideji chefa Matije Bregeša, a pogotovo toć koji je uz sve ostale komponente na tanjuru (špaget od mrkve, kreker od peršina, krema od suhih šljiva i fermentiranog crnog češnjaka, pjena od krumpira...) ipak najviše davao ton ovoj janjećoj pašticadi. Na temu sarme Priska Thuring (“Dubravkin put”, Zagreb) smislila je jelo koje me se duboko dojmilo jednostavnošću, interpretacijom baštine, a najviše skladom okusa.
Umotala je pačje meso u kratko kuhani list kelja i položila ga je na vrlo ukusno varivo složeno od heljde, graha i leće kuhano s korjenastim povrćem (da se podneblje naglasi i “grincajgom”). Da vrlo jednostavna jela, kad znaš i imaš ideju, mogu biti stvarno ukusna, svojom je pjatancom od otkoštene crne slavonske svinje dokazao chef Fabricio Vežnaver (“Pergola”, Savudrija). Dugo kuhana svinjetina odlično začinjena blago ljutkastim umakom i restani krumpir te povrh toga na tanko rezane ploške rotkvica i njihove klice. To je sve za savršenstvo! Tri su restorana na kraju ponudila svoje slatkiše. Ta najslabija karika hrvatskog ugostiteljstva ovdje je pokazala kakve uspješne kreativne dosege može postići.
“Dubravkin put” i njihov slastičar Robert Bašić osupnuo nas je interpretacijama na temu čokolada (najviše onom u kojoj je bilo i malo gusje jetre), a Rudolf Štefan (“Pelegrini”, Šibenik) predstavio se i kao radikalni slastičar sve odreda originalima, među kojima je tortica s rogačem bila možda najizazovnija.