UGOSTITELJSKI BREND KOJI JAMČI: Ovdje se vrlo dobro jede i još bolje pije!

Branko je od svog restorana i prezimena u više od trideset godina napravio pravi ugostiteljski brend pa nas mnoge nije čudilo kad je novi vlasnik, ugledni riječki poduzetnik Zoran Maržić, preuzevši restoran promijenio baš sve osim imena. Chef je dugogodišnji kuhar Željko Jovanović, kojega nikako ne treba zamijeniti za notornog saborskog zastupnika.

Ambijentom restorana dominira eksterijer, odnosno veličanstven pogled što puca na Kvarner kroz impresivne staklene stijene. Dizajn interijera i nakon nekoliko godina svjež je i funkcionalan, a pribor, čaše i stolnjaci savršeni. Jonski stupovi su mi i dalje intimna smetnja u interijeru, koju sam u stanju zanemariti proučavajući bogati meni, raskošnu vinsku kartu ili češće ugodno razgovarajući s nenametljivim i vrhunskim osobljem. Namirnice koje se koriste u ovoj kuhinji većinom su morskog podrijetla, kako i pristoji restoranu uz more pa njihova dostupnost nužno ovisi o svakodnevnoj raspoloživosti.

Berislava Picek / CROPIX

U Bevandi nude za večeru dva degustacijska menija, od četiri odnosno sedam sljedova koji su dominantno riblji, donekle konzervativno kreirani i s jelima poput tataki tune, gusje jetre i sirovih škampa (koji su odlični!) gađaju na sigurno. Ponuda "raw bara" i ovom je prigodom bila izvrsna, nježno začinjen tatarski od svježe ribe, baš kao i riblji carpaccio, lijepo su bili sljubljeni s dodacima agruma. Poznata je to kombinacija koja dobro funkcionira ako uz sirovu ribu ne morate baš uvijek jesti wasabi i umak od soje, što će vam doduše i ovdje poslužiti naručite li sashimi.

Riblja juha (consomme), baš kao i krem juha od škampa (bisque) tradicionalno su dobre, višekratno isprobane i meni uvijek zanimljive. Slične smo riblje juhe bogate komadima ribe, škampa, školjki i povrća znali jesti na više mjesta u Italiji, pa je kod kuće čak intimno zovemo bagato juha, prema restoranu Al Bagatto u Trstu.

Rižoto s kvarnerskim škampima koji smo jeli i ovaj put još je jedan Bevandin klasik, u kojem i carnaroli riža i jadranski škamp daju svoj maksimum ako se pripreme pedantno, u čemu ovdašnji kuhari ne griješe.

Hrabrije jelo su vrlo dobri crni njoki s kozicama, školjkama i graškom u kojem bih ja grašak zamijenio bobom, dobivši time malo na originalnosti i autentičnosti jela, pa pozivam kuhare da i to isprobaju.

Pri posjetu svakako ne treba propustiti ni parafraziranu gregadu s grdobinom, škampima i školjkama, koja se baš kao i janjetina u teći priprema za dvije osobe, pa si svakako osigurajte partnera. Paška janjetina u teći svakako je dobrodošao mesni slijed za goste koji ne vole ribu u većim količinama te su skloniji tradicionalnim receptima, a ujedno je to i posveta paškom podrijetlu vlasnika.

Restoran svim ljubiteljima žara nudi odlične steakove (black angus i charolais) i uvijek svježu ribu, što je legitimni kompromis za fine dining, a za posjetitelje koji to traže, jer gost je u pravu i mora biti uvijek.

Desertima se, što me iznimno raduje, pridaje vrlo primjerena pažnja. Činjenica da u većini ponude dominira čokolada, kod mene fanatičnog poklonika ove slastice, izaziva samo pozitivne dojmove. Za one koji vole laganije ili voćne note tu je i solidni klasik Crème brûlée sa šumskim voćem, ali i odlične millefoglie. Solidna Primorska rožata uz prošek ima ambiciju pridonijeti lokalnom doživljaju. Karta pića više je nego impresivna, a posebno treba istaknuti jednu od najboljih ponuda pjenušaca i šampanjaca koju smo imali prilike vidjeti i kušati u našoj zemlji.

Berislava Picek / CROPIX

Veseli izuzetna ponuda domaćih vinara, posebno onih koji su se iskušali u zahtjevnoj proizvodnji pjenušaca. Ljubitelji šampanjaca također neće biti razočarani, a za one znalce dubljeg džepa nude se i vintage boce.

Kuriozitet prošlog ljeta je da u jednoj večeri restoran proda više boca šampanjca nego svi lokali najvećeg opatijskog hotelijera zajedno. Analizu informacije prepuštamo čitateljima. Konvencionalna i tradicionalna strana kuhanja u restoranu funkcionira savršeno, a ako vlasnik tako odluči, bilo bi dovoljno mjesta za odvažnije, pa i drsko autorsko kuhanje. Umjesto zaključka može se s pravom reći da je restoran Bevanda bio i ostao institucija, ne samo Opatijske rivijere, nego i puno šire, u kojem se vrlo dobro jede i još bolje pije.

Za restoran Bevanda glasajte OVDJE!