Zora Škrgulja ima 33 godine, a dolazi iz Ivanić Grada. Tamo je završila osnovnu i srednju školu, a nakon toga se odlučila za studij oblikovanja tekstila i odjeće na Prirodoslovno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Od početka 2016. ponovno živi u Ivanić Gradu, gdje se aktivno bavi likovnim stvaralaštvom. Od 2017. godine je član HDD, a od nedavno i član Kloto – udruge za promicanje kreativnog izražavanja iz Zagreba. Do sada je imala dvije samostalne izložbe; prvu 2016., u galeriji POU Ivanić Grad, a drugu 2018., u galeriji Zaklade Čujem, vjerujem, vidim u Zagrebu (Medulićeva 16). Sudjelovala je i u raznim kreativnim likovnim radionicama za djecu i odrasle. Sad kad ste pročitali njenu mini biografiju, vrijeme je da saznate da Zora također oslikava šarene šalice i tanjuriće. Porazgovarali smo s ovom mladom umjetnicom i saznali nešto više o njenom brendu Crtarnica.
Kako je sve započelo kad je Crtarnica u pitanju?
Nakon ponovnog dolaska u Ivanić Grad počela sam istraživati područja vlastite kreativnosti, a naravno sam razmišljala i o mogućnostima samozapošljavanja i pokretanja vlastitog brenda. Osim toga, kroz godine rada nakupilo se dosta radova i željela sam ih negdje predstaviti. Kako je komunikacija u virtualnom prostoru danas ipak najbrža i gotovo bez granica, svoje sam radove počela slati na razne web stranice, a na početku vlastitoga puta odučila sam se za pokretanje stranice na Facebooku. I tako je nastala Crtarnica.
Zašto baš Crtarnica?
Oduvijek sam voljela crtati, a Crtarnica predstavlja svijet mašte u kojem se poruka prenosi crtom (na papiru, na platnu, porculanu, izvezena crta na tekstilu). U radu kombiniram različite likovne tehnike, a tradicionalne tehnike i materijale uključujem u suvremeni izraz. Kroz vlastite kreacije promičem unikatnost i važnost ručne izrade.
Zašto baš keramika i radite li s drugim materijalima?
S keramikom sam se prvi put susrela prošle godine na likovnoj radionici u Muzeju Ivanić Grada. Glina kao osnovni materijal bila mi je pravi izazov. No, zbog nekih neriješenih tehnoloških pitanja za sada ne oblikujem osnovne keramičke forme nego se bavim oslikavanjem i ukrašavanjem već gotovih porculanskih predmeta, uglavnom šalica i tanjurića. No, svaka je oslikana šalica moj unikatni rad, ništa ne radim šablonski. Radim i sa tekstilom, gdje se nazire još cijelo more neistraženih područja. Volim i slikanje, a posebno kombinacije tehnika. Tako nastaju vrećice za dječje pidžamice, male igračke, koje sama oslikavam i vezem po njima, tekstilni nakit, platnene vrećice za trgovinu, majice sa tiskanim motivima ženskih lica koje dodatno ukrašavam vezenjem. Ideje samo dolaze, no za realizaciju treba i vremena i materijala.
Kako se osjećate dok izrađujete svoje predmete?
Radoznalo. Izrada svakog predmeta zahtijeva pripremu, puno istraživanja, svaka faza izrade donosi nova pitanja i odgovore i veselje pogleda na materijaliziranu ideju.
Koliko je važna hrana u vašem životu i zašto?
U zadnje vrijeme mi je najdraža ona na mojim tanjurićima! No, i kombinacija hrane s mojim crtežima na tanjurima i šalicama mora imati neku likovnu dimenziju – sklad boja, oblika, i naravno, bez dodira s agresivnim tvarima! Inače, hrana je svakako važan dio našeg života. Ipak, u prvi plan stavljam zdravu hranu, ali mi je drago kad je lijepo i maštovito servirana. No, hrana nije samo dekor, a ne bi smjela biti niti statusni simbol jer je potrebna svakom čovjeku.
Možete li nam opisati proces izrade jedne šalice ili tanjura?
Kako za sada nemam uvjeta za potpunu realizaciju ideja u keramici, od oblikovanja forme u glini, pečenja, oslikavanja, glaziranja, posuđe kupujem na različitim mjestima i oslikavam ga bojama za porculan. Šalice moraju imati primjeren oblik, bez ukrasa, i moraju biti od materijala koji dobro prima boju. Sam proces izrade tako uključuje osmišljavanje ideje, razvijanje kompozicije i motiva, izbor boja, crtanje po šalici i tanjuriću, te na kraju pečenje u pećnici. Te provjeru kvalitete i postojanosti naslikanih ukrasa. Nakon toga šalica je spremna za uporabu.
Možete li reći koliko je taj posao zahtjevan? Što je najteže u tom poslu?
Sam posao je pun istraživanja, a zahtjevnost zavisi o složenosti motiva koji crtam. Najzahtjevnije je stvaranje ideje. Nakon toga, bitna je samo preciznost, kvaliteta materijala i izvedbe te - volja da se crtež naslika do kraja. Slično je i s radom u drugim materijalima, premda se tehnike i materijali često jako razlikuju međusobno.
Možete li nam otkriti neke svoje planove za budućnost?
Planova i ideja imam puno, jedna od njih je izrađivati vlastito posuđe, krenuti u još smjelije kombinacije boja, tehnika i materijala u izradi novih kreacija i po mogućnosti – živjeti od vlastitoga rada.