.jpg)
Ne po tipu vina i naročito ne po cijenama, nego po autentičnosti, unikatnosti, balansu, dugovječnosti i kvaliteti. Dingač je najstarija vinska apelacija u Hrvatskoj, koja je zaštitu imena realizirala prva u bivšoj Jugoslaviji još 1962. godine te po površini i izvrsnosti grožđa koje se tamo uzgaja zaista parira najpoznatijim svjetskim apelacijama poput Barola, Brunella, Cortona ili Montracheta. Međutim, dok na spomenutim apelacijama vlada gužva kad su u pitanju izvrsna vina i ujednačenost, kad je u pitanju prosječna kvaliteta na Dingaču to nije slučaj.
Od ukupno tridesetak dostupnih Dingača, samo je nekoliko zaista visoke klase, a to kolo nekolicine najboljih predvodi upravo Vedran Kiridžija. U tu činjenicu smo se ponovno mogli uvjeriti na radionici na nedavnom vinskom festivalu Vino. com u hotelu Esplanade, koju je vodio vinski novinar Ivo Kozarčanin. Tada je publici na kušanje ponuđeno čak devet Dingača iz berbi u rasponu od 1995. do aktualne 2016. Impresivna kondicija i još impresivnija kvaliteta ponuđenih vina je baš sve sudionike radionice ostavila bez teksta. Kušanje je to na kojem se publika mogla uvjeriti da ponajbolja hrvatska vina pijemo uglavnom puno prerano jer je najbolje vino na degustaciji bio Dingač iz 2008., vino deset godina starosti koje je uglavnom davno popijeno, a i aktualna 2016., jedno od domaćih vina ovog trenutka, već je jedva dostupna na tržištu. Kiridžija je mali vinar koji Dingača godišnje proizvede od tri do četiri tisuće litara, ovisno o godištu, a s obzirom na popularnost koju su njegova vina postigla kod pasioniranih ljubitelja vina ta količina plane u samo nekoliko mjeseci.
Kiridžija ima i druga vina jer je vlasnik i vinograda i u “polju”, kako Pelješani nazivaju vinograde s druge strane Dingača gdje proizvodi svoj poznati Plavac, omiljeno vino brojnih domaćih restorana. Treća etiketa vinarije Kiridžija je Tajano, blend pola Dingača, 25 posto marselana, 0 posto plavca iz “polja” i 5 posto cabernet sauvignona, i to je obično svježije vino, idealno za sočne odreske s roštilja i drugo crveno meso te jednako popularno kao i Dingač. Usput, tajano je tradicionalni pelješki izraz za blend vina s više položaja. Status koji je Vedran Kiridžija izgradio u protekla tri desetljeća polako prelazi u kultni, kao i status njegovih vina, a direktni uzrok tome mogao se doživjeti na kušanju s kojega dojmove prenosimo u nastavku:
Dingač 2016.
Tipični Dingač, s jakom aromom trešnje i šljive na retrookusu, blago zadimljen, čvrstih tanina, lijepe voćnosti i svježine. Mineralnost je kategorija za sebe u ovom vinu i dolazi na nosu u vidu mirisa mora, a u okusu u vidu slanosti koja, pak, dolazi iza slasti zrelog voća. Jako fino i jako atraktivno. Veliko vino s potencijalom od minimalno deset godina čuvanja. Ocjena 94/100.
Dingač 2015.
Samo 300 boca je proizvedeno eksperimentalnom vinifikacijom od 16. mjeseci dozrijevanja u probranom francuskom barriqueu. Mira na kožu, zatim na duhan i u konačnici dosta crnog bobičastog voća. Tanini ugodno stežu, vino odiše nekom elegancijom i umjerenog je alkohola za jedan Dingač od 14,5 posto. Čuvati ga još dvije do tri godine svakako, a potencijal mu je i dulji od jednog desetljeća. Ocjena 92/100.
Dingač 2012.
Riječ je o razvijenom tipu Dingača. Boja je još uvijek tamna, ali na rubovima se vidi da se više ne radi o mlađem vinu. Suhe šljive, malo smokve i drugih zrelijih aroma tipičnih za Dingač s dodirom džemastosti. Odlične ravnoteže, nešto toplije od prethodnika s više od 15 posto alkohola. Trenutačno u savršenoj formi, s puno slasti na finišu, zrnatih tanina, životnog vijeka od još pet do šest godina. Ocjena 92/100.
Dingač 2010.
Alkohol je nešto snažniji od 15,3 posto, ali je miris drukčiji od svega prethodnog. Na morsku travu, pa nešto joda poput onoga kod morskih jaja, bitno življih kiselina. Vino se odlično drži, nema tipičnih aroma, nema ni voćnosti, ali je vrlo živo, bez tercijarnih aroma i na neki način prekrasno, iako netipično. Ocjena 89/100.
Dingač 2008.
Čisto savršenstvo. Ima moć i toplinu s 15,5 posto alkohola, ali u smislu ravnoteže je izvanredno. Jako kompleksno na nosu, razvijeno, bez tercijarnih aroma i ima još dosta voća. Idealno za trošenje ovog trenutka, no potrajat će još pet do šest godina. Boja je svjetlija, ali bez ciglaste na rubu. Vino je svih ovih godina samo raslo i još mu se ne sluti silazak i gubitak intenziteta. Ocjena 96/100.
Dingač 2003.
Odlično se drži, ali odražava tipičnost tople berbe. Puno je zrelog i prezrelog voća, a ima i tercijarnih aroma. Toplo je, široko na nepcu i blago grije, slasno na finišu, zrelih tanina, vrlo bogato, ne pada. Ocjena 90/100.
Dingač 2001.
Od ove berbe unatrag su svi Dingači ove vinarije bili vinificirani i odležavani u inoksu. Obiluje aromama mediteranskog bilja, s primjesama nešto karamele. Vrlo je živo i nakon otvaranja od sat vremena i dalje posjeduje svu ljepotu starih vina koju jedno staro vino može imati. Klasa odležanog klasificiranog Bordeauxa po kvaliteti, po stilu naravno ne. Ocjena 90/100.
Dingač 1997.
Intenzivni miris gljiva (vrganja). Vino je živo, ali tercijara ga je preuzela u potpunosti i vino je dalo svoje. 85-/100.
Dingač 1995.
I dalje je živo, sjajno vino, s puno mednih aroma i još više aroma mediteranskog bilja. Razvijeno, nježno, živo, mekano. Tercijara razvijena na najljepši mogući način. Usput, riječ je o prvom Dingaču Vedrana Kiridžije. Ocjena 89/100.