Dvije stvari morate uzeti u obzir. Prvo, meso inače jedem apsolutno svaki dan, u ovom ili onom obliku, a burek s mesom i bolonjez umak, par čvaraka i šniclu bih bez razmišljanja nosila sa sobom na pusti otok. Drugo, u svom malom eksperimentu sam pristala na prilično radikalne uvjete veganstva, što isključuje konzumaciju kvasca, zajedno sa svim namirnicama životinjskog porijekla. Otac me se gotovo odrekao, mama se prilično zabrinula za gubitak težine, prijatelji su se pitali hoću li uopće uspjeti, a kolege su na puš pauzi provjeravale imam li u šalici kave mlijeka. S tatom sam u OK odnosima, kilaža je na mjestu, uspjela jesam, a kolege će uvijek biti simpatična njuškala. Ovo su moja iskustva s načinom života na koji sam mislila da nikada neću pristati.
Najteže mi je bilo početi. Činjenica da zapravo jako malo znam o veganstvu dosta me uplašila, ali znanje je moć i prvo što sam napravila jest informirala se. Zazirala sam i od mogućnosti da se priključim nekoj od grupa vegana na Facebooku jer nisam bila sigurna kako će reagirati na pridošlicu koja njihov stil života isprobava na samo tjedan dana, a donedavno je ''kasapila'' krmenadlu s reš pečenim krumpirom. Ipak, puno mojih prijatelja ima prijatelje koji su vegani s kojima sam uspjela porazgovarati, Internet je također poslužio, a neke osnove sam ipak posjedovala. Dakle, bilo mi je zabranjeno konzumirati crveno ili bijelo meso, ribu i ostale plodove mora, mliječne proizvode, jaja, med i kvasac. Mogla sam pak jesti voće, povrće, mahunarke, cjelovite žitarice, orašaste plodove i sjemenke. Psihički sam se pripremila na dugotrajno iščitavanje deklaracija i puno pažljiviju kupnju. U redu, ovo smijem/ne smijem jesti, ali što je s pićem?
Kao devetka s Remize preletila mi je pred očima čaša piva kojoj vjerojatno neću moći ni ''prismrditi'' jer sam nedavno čitala da neke pivovare koriste životinjske proizvode u procesu bistracije piva. Odlučila sam igrati na sigurno i potpuno prekrižiti pivo sa svoje liste. Teškom rukom i još teža srca. Ipak, čajeve obožavam, svako jutro pijem vodu s limunom, odlučila sam jednostavno tako nastaviti. Med u čaju ne pijem ni ovako ni onako, tako da to ni nije bio neki problem. Za kavu vrijedi isto, pijem ju svako jutro, ali bez mlijeka. Ovo je bilo lako, dvije muhe jednim udarcem. U trenutku kad sam se pomirila sa svojom sudbinom, pozitivne misli su počele navirati. Povećanje količine voća i povrća mora imati pozitivne beneficije na moj organizam, a cjelovite žitarice sam također željela uvesti u prehranu. Kad si u receptima ograničen namirnicama, u tebi se budi svojevrsna kreativnost, a to je zapravo ono što me najviše motiviralo. Odlučila sam da ću minimalno jedan obrok dnevno kuhati od početka do kraja. Za doručak sam uglavnom konzumirala voće, a navečer ostatke ručka ili neku alternativu koju sam kupila u dućanu.
Inače ne doručkujem (znam, sve mame svijeta, pokrijte oči!), nego nešto na brzinu ubacim u usta tamo negdje oko 11. U mom svijetu je doručak malo pancete na naglo s jednim ili dva jaja, koji komadić sira. Nikako ne zobena kaša ostavljena da nabubri u vodi i pomiješana sa svježim ili suhim voćem i orašastim plodovima. Na prvu žlicu sam znala da moram pronaći alternativu doručku. Smoothiji su se činili kao dobra opcija. Bademovo ili sojino mlijeko sam uspijevala prilično dobro zakamuflirati bananama, smrznutim bobicama i špinatom. U tom sam tonu nastavila do kraja tjedna. Anita koja skriptu podcrtava markerima u boji i lijepi post it-e po računalu se budi. Plan mi je bio na papir napisati svih sedam recepata koje ću pripremati i, prije nego li nabavim sve potrebno za prvi, ipak još jednom provjeriti jesu li ''vegan friendly''. Nakon što sam od prijateljice dobila zeleno svjetlo, čak sam se i veselila pripremi prvog, burgera od graha. Dok sam tako gnječila grah za pljeskavice i začinjavala isti, sjetila sam se da ja u svojoj kuhinji ne posjedujem kruh koji trenutačno smijem jesti. Dakle, moram napraviti kruh. Zaključila sam da mi je najpametnije napraviti štrucu koju ću onda moći kombinirati s različitim namazima i pirjanim povrćem za večeru. Vjerujte mi, napravila sam bezbroj foccacia, pogača, krafni, kiflica, peciva, slanaca, ali nijedan beskvasni kruh. Potraga za receptom je potrajala, premda moram reći da je Internet prepun sajtova na kojima se lako možete informirati, a zajednica koja pruža informacije je više nego darežljiva kad su recepti u pitanju. Iskreno, to nije bilo ni nalik kruhu koji često radim za nedjeljni obiteljski ručak, što je također bio jedan veliki problem u mojoj glavi jer sam znala da se vikend bliži i strah kako ću preživjeti taj kobni ručak me proganjao, ali bio je jestiv.
Bila sam sretna jer sam trebala napraviti još samo malo hummusa, ''izdinstati'' par na trakice narezanih crvenih paprika s lukom i češnjakom i imala sam poštenu večeru koje se ne bi posramio ni zakleti mesojed. Od istog sam beskvasnog tijesta pripremila i peciva za svoj burger, koji je bio prilično ukusan, na moje iznenađenje. Istina je da sam ga ''podebljala'' zelenom salatom, radičem i punom žlicom domaćeg džema od luka koji uvijek imam u hladnjaku. Prvi je dan dobro prošao, ali ipak sanjala sam krumpirov kruh i janjeću pljeskavicu s umakom od mente. Dan drugi je bio rezerviran za pizzu s podlogom od cvjetače. Još jedan od onih recepata koji mi se redovito prikazivao u ''feedu'' na Instagramu i koji nikad nisam isprobala, a uvijek sam željela. Istaknula bih kako su u pripremi veganskih gozbi mali kućanski aparati nezaobilazni, multipraktik za smoothije, sitna rezalica za izradu namaza i pašteta, spiralizator za špagete od tikvica. Pizzu sam odlučila nadjenuti pelatima i porilukom koji sam lagano prodinstala. Ispala je oku više nego ugodna, ali moji okusni pupoljci su ostali u šoku. Bila je to samo cvjetača s porilukom i rajčicom, realno, nikakve veze s pizzom nije imala. Nažalost, nisam stigla do specijaliziranog dućana po vegansku mozzarellu za koju vjerujem da bi spasila stvar, a u trenutku očaja sam i ''googlala'' kako pripremiti domaću od indijskih oraščića. Odlučila sam preskočiti, sir mi je previše svet.
Vikend ručkovi su za mene ono što su za Toma Sellecka brkovi. Nerazdvojni smo, volimo se i njegujemo. Inače sam ja zadužena za pripremu istih, ali ovaj vikend stvar je bila drugačija. Što je najgore što možete skuhati nekome tko ne jede meso? Ako ste ja, onda to nije ni sarma, ni punjene paprike, ni sekeli ni grah sa suhim mesom. To je picek s mlincima. Gospođa mama je našla svrsishodno pripremiti upravo njega u subotu za ručak, dok sam ja uporno mašinicom za tjesteninu valjala debele rezance od špinata (bez jaja!) koje sam odlučila ''baciti'' na malo maslinova ulja i češnjaka sa sitno nasjeckanim radičem. Kao prilog savršeno, kao subotnji ručak propali slučaj. Nedjelje se još uvijek nerado sjećam, preživjela sam na rižotu od povrća, a navečer sam se ''počastila'' špinatom na sojinom mlijeku i krumpirom.
Nadala sam se da ću izbjeći seitan. Premda, postoji zanimljiva anegdota iz mog djetinjstva, a glavnu ulogu igra upravo seitan. Na jednom od onih ''mini'' maturalaca u Crikvenicu ili Novi Vinodolski, tamanila sam ga kao da ne postoji sutra misleći da jedem preukusan mesni gulaš s povrćem. Motivirana tom uspomenom, odlučila sam pripremiti seitan na otprilike isti način. Nakon što sam potrošila gotovo 30 kuna na komad seitana, pripremila sam varivo s mrkvom, mahunama i rajčicom. Daleko najbolji ručak do sad, mala ja je znala što valja.
Zadnji dan izazova je još samo jedan teritorij ostao neosvojen, veganska slastica. Ovdje mi se otvorio potpuno novi svijet pitanja; koji šećer smijem koristiti, koje brašno, što ću staviti umjesto jaja? Previše sam se brinula. Pronašla sam odličan recept za čokoladnu tortu od tikvica. Jaja jednostavno nisu bila dio recepta, umjesto čokolade sam koristila kakao, a umjesto kravljeg bademovo mlijeko. Torta se razgrabila, a jela sam ju još sutradan za doručak uz čaj.
Doručak je zapravo najveća pouka ovog eksperimenta. Smoothie ili zdravi kolač svako jutro su razlog zbog kojeg sam se osjećala produktivnije i bolje tijekom cijelog dana, čak sam mu se i veselila. Vjerojatno ću se i zadržati na isključivo veganskim receptima jer su, za mene, u ovim varijantama savršeno funkcionirali. A što mogu zaključiti? Veganstvo je skup sport. Dok sam birala koje ću žitarice, mlijeko ili orašaste plodove kupiti, uvijek je odlučivala cijena. Svejedno sam u ovih tjedan dana potrošila više novca nego što inače trošim na hranu, a kuhala sam samo za sebe. Ipak, osjećala sam je jako dobro, premda moram istaknuti da sam osoba koja uz svaki obrok pojede brdo salate s maslinovim uljem i limunom te nekoliko voćki tijekom dana. Tješi činjenica da za većinu namirnica životinjskog porijekla postoje zamjene koje, po mojim kriterijima, jednostavno nisu dovoljno dobre. Ne znam je li do sklopa u mojoj glavi, ali nijedno drugo mlijeko mi ne može zamijeniti kravlje, a sir pogotovo. Zapravo je najmanji problem u veganstvu ne jesti meso. Maslac, vrhnje, jogurt, sir su u mom slučaju bili veći problem. Osjećaš se dosta kaotično kad posegneš za nečim na polici i shvatiš da je puno ''onoga'' što ne smiješ jesti. I ta sama činjenica konstantne budnosti. Koju možeš eliminirati ako cijelo vrijeme kupuješ u specijaliziranim trgovinama, što si ja konkretno nikako ne mogu priuštiti, a za isto nemam ni vremena.