.jpg)
Čuvanje vina u kućnim arhivama osjetljiv je posao. Većina ih je proizvedena da traju kraće vrijeme, neka su napravljena da traju nekoliko godina, a vrlo mali dio njih, mjerljiv u promilima u odnosu na cjelokupnu produkciju, bilo domaću ili globalnu, stvoren je da traje dulji niz godina. Kad nabavljate vino za kućnu arhivu, valja imati na umu njegovu svrhu u konačnici. Popunjavate li zalihe vina za dnevnu potrošnju, nema smisla trošiti velik novac, nego potražite bazična vina s dobrim omjerom cijene i kvalitete, jer će se popiti unutar par tjedana od nabave.
Kvaliteta kod takvih vina s vremenom pada, međutim, ako se potroše u kraćem periodu od nabave, niste na gubitku. Ako je svrha kupnje vino za posebne trenutke, za razgovore s prijateljima koji kao i vi jednako vole i cijene vino ili pak za intimne trenutke s najdražima, tada posegnite u džep dublje i nabavite vino koje možete čuvati dulje. Iz dva razloga. Prvi je da su takvi trenuci rijetki u našim životima pa katalizirajmo dobre emocije s posebnim vinom, odnjegovanim s najvećim mogućim trudom i pažnjom, vinom koje potiče raspoloženje, protok misli i otvorenost, a smiruje napetost i ukočenost. Koje i samo za sebe svojom profinjenošću i delikatnošću može biti tema dugačkog razgovora. Drugi razlog jest to što kod odležavanja takvih iznimnih vina s protekom vremena kvaliteta raste i vino se razvija sve do jedne točke u kojoj doseže svoj ideal. No i nakon prolaska vrhunca na toj razvojnoj i životnoj krivulji još dugo će imati svoja posebna svojstva, koja kako vrijeme odmiče postaju sušta suprotnost mladim vinima.
Dobivaju patinu i dodatnu dimenziju, a gube voćnost i intenzitet boje, kao i spomenici po parkovima ili grobljima koji su kao novi lijepi, ali onako izglancani i sjajni ubadaju u oči, dok se s protekom vremena i dobivanjem patine dodatno proljepšaju i savršeno uklope u okoliš. Odležana vina su lijepa, a nisu ni nametljiva niti razmetljiva. Vina namijenjena duljem čuvanju moraju se čuvati u idealnim uvjetima, inače slijedi gorko razočaranje u nekom posebnom trenutku u kojem ste željeli postići suprotan efekt. Ako se vino čuva po sobama, ormarima, kuhinjama i špajzama, zaboravite na čuvanje dulje od par tjedana. Ako su k tome temperature zaista previsoke, poput tipičnih dnevnih ljetnih u hladu, upropastit ćete vino u samo par dana. Dakle, odlučite li se za čuvanje i nabavu skupih vina, prije svega osigurajte dobre uvjete.
Idealno mjesto je profesionalni vinski frižider s propisanim stalnim temperaturama i u potpunosti zamračen. Drugo rješenje je vinski podrum, to jest prostorija ukopana u zemlju ili klimatizirana ako nije, također sasvim zamračena. Polurješenja su konobe, priručni podrumi i druge prostorije djelomično ukopane u zemlju u kojima temperatura ne odlazi u ekstreme, ali kontinuirano varira. Tu vrijedna vina možete čuvati do godine dana. Imajte na umu da je svjetlost veći neprijatelj od temperature te ako ih držite u prostorijama u kojima boravite, neka budu u originalnim pakiranjima ili potpuno prekrivena. Također, uvijek držite boce polegnute potpuno horizontalno, kako bi pluteni čepovi bili stalno navlaženi. Na uspravljenoj boci se s vremenom čep rasuši, propusti zrak i vino propadne zbog oksidacije. Vina koja ste čuvali dugo dekantirajte prije konzumacije, da odvojite talog stvoren degradacijom boje kod crnih vina te da se vina brže otvore.
Nemojte dekantirati satima unaprijed usprkos preporukama brojnih sommeliera jer kod starih vina postoji rizik ubrzane oksidacije. Ona su, naime, sasvim nezaštićena jer su s protokom vremena slobodni sulfiti, koji inače čuvaju vino, sasvim polimerizirani i ostali bez osnovne funkcije. Možda će u nekim slučajevima sommelieri biti u pravu jer će vino tražiti dulju aerizaciju i otvaranje, ali manji je rizik sačekati i pratiti razvoj nego stići na odredište kad je sve već propalo. Koja su vina sposobna za čuvanje? Isključivo ona kojima je vinar namijenio takav životi put. Ona su dobivena s odabranih položaja i najkvalitetnijeg grožđa, kod odgovornijih vinara samo u dobrim berbama, a kod ostalih u svakoj berbi. Obično su prošla proces dozrijevanja u podrumu prije punjenja u bocu od uobičajeno jedne do tri godine, a nekad i dulje, i kao takva su u boci spremna provesti puno više vremena koja su napunjena kao sasvim mlada. Postoje sorte koje dostojanstvenije i bolje stare, ali njihov je broj danas zaista velik. Nekad su to u nas bili samo pinot crni, bordoške crne sorte i plavac mali kod crnih vina te chardonnay i riesling kod bijelih, a danas je to sasvim drukčije i dokazano jednako izvrsno stare i graševina, malvazija, pošip, maraština, grk, teran, pušipel, babić i brojni drugi. Važno je obratiti pažnju na godište u kojem je obavljena berba, jer superiorna godišta traju i nekoliko puta dulje od inferiornih. Primjerice dobar odležani teran iz 2014. trajat će maksimalno pet godina, a iz 2015. od istog vinara (ako se radi o izvrsnom vinaru) i do petnaest.
Desertna vina iz kategorije visokih predikata poput izborne berbe bobica naviše te prirodno prosušivanih prošeka traju najdulje i može ih se čuvati desetljećima. Dulje od njih traju fortificirana vina, ali takvu tradiciju u Hrvatskoj nemamo. Dobar porto je idealan sa 30 godina starosti, a najbolji mogu izdržati i do cijelog stoljeća. Madeira traje još dulje i madeirizirana vina su najizdržljivija vina na svijetu, od kojih je autor ovih redaka pio jednu iz sredine 19. stoljeća, a u jednoj austrijskoj vinoteci gladio bocu Madeire čak iz 1799. Kod suhih vina realnost je sasvim drukčija.
Ono što se danas prodaje i proizvodi iz te kategorije najprestižnijih vina treba potrošiti u periodu od pet do deset godina, s iznimkama poput Miloševa stagnuma iz 2003. koji je sada u idealnoj formi, dakle s petnaest godina starosti. Od idealnog trenutka za otvoriti do posljednjeg trenutka dokad se može čuvati vino iz domaće produkcije može proći još dodatnih deset godina, ovisno o kvaliteti godišta. Plavci iz 2004. od Bure i Plenkovića danas su u fantastič- noj formi, dok su oni pet godina mlađi već sasvim izgubili svoj momentum. Pregledavši trenutačnu ponudu na tržištu domaćih vina izdvojili smo dvadeset vina u koja se isplati investirati jer će im vrijednost u nastupajućim godinama samo rasti. Vina su poredana abecednim redom, ne nužno po kvaliteti.
1. Antunović Graševina Premium 2015.
Prvi je bio Enjingi, pa Krauthaker s Mitrovcem, pa Iločki podrumi s Graševinom Velika Berba i na kraju je pristigla Jasna Antunović s ovim sjajnim vinom da još jednom objasni svijetu da je graševina sposobna dati velika vina za odležavanje. Od nekoliko lica graševina u Hrvatskoj Jasna Antunović Turk iz Erdutskog vinogorja na Dunavu njeguje zrelu i odležanu varijantu koju često tumačimo kao kasnu berbu. Za berbu iz 2013. je osvojila platinastu medalju i 95 bodova, a nova iz 2015. ne zastaje kvalitetom nimalo. Čuvati se može do deset godina od berbe.
2. Arman Franc, Teran barrique 2013.
Obitelj Franca Armana radi neke od najboljih crnjaka Istre, ali je kod šire javnosti još uvijek slabo poznata. Investicija u liniju crnih vina s oznakom barrique ove vinarije jedna je od boljih odluka kad birate vino za arhivu. Osim terana koji je živ, čvrst i bogat, s tipičnim naglašenim kiselinama i slasnim zadimljenim crnim voćem rade jednako dobar cabernet franc, vjerojatno najbolji u Hrvatskoj. Čuvati se može od deset do petnaest godina od berbe.
3. Benvenuti, Teran Anno Domini 2015.
Decanterovu platinastu medalju osvojio je ovaj teran koji dolazi iz okolice Kaldira iz vinograda Španjole, za istarske pojmove na visokoj nadmorskoj visini od 300 m i pokazuje ono u čemu su Benvenutiji maestralni. Znaju ukrotiti divlji karakter ove sorte i istaknuti njegove najveće ljepote. Dakle, teranovske kiseline ovdje služe za balansiranje koncentracije i zrelosti kakvu postižu samo motovunski vinogradi. Čuvati se može do dvadeset godina od berbe.
4. Bire Grk Sur lie 2015.
Frano Milina Bire nam je omogućio spoznaje za što je ova sorta uistinu sposobna. Do njegova grka znali smo da ima potencijala, a sada, osobito s ovom odležanom verzijom vina s položaja Defora i dobivenog sur lie metodom, znamo da je grk sorta predodređena za velike stvari. Uspijeva sačuvati svježinu uz nepobitni mediteranski karakter te stilom i aromama jako podsjeća na također sjajnu sicilijanski sortu grillo. Čuvati ga od pet do deset godina od berbe.
5. Clai Sv. Jakov 2015.
Giorgio Clai sa svojim novim partnerima i timom je u ovoj berbi nadmašio samog sebe i napravio svoju najbolju malvaziju do sada. Kao i sva druga vina tog istarskog majstora i ovo je posljedica organskog uzgoja te dugačke maceracije, zbog čega posjeduje jantarno narančastu boju, snažan i krepki okus te miris kandiranih agruma, cidera i žutog koštunjičavog voća. Ima životni vijek poput klasičnih crnih vina od pet do petnaest godina od berbe.
6. Coronica Gran Malvazija 2016.
Dok drugi slave 2015. kao najbolju berbu u novijoj memoriji u Istri, Coronica je 2016. izbacio još bolju odležanu malvaziju i nastavio je utabanom stazom izvrsnosti. Manje je začina i vanilije nego u starijim, a više mineralnosti, dubine i svježine. Jedan od najboljih malvazija njegova podruma do danas. Može se čuvati od pet do dvanaest godina od berbe
7. Fakin Teran Il Primo 2015.
Slojevitog je i za sortu neobično intenzivnog mirisa na kupine, šumsko voće, pikantne začine i likoriciju. Okus je, s druge strane, moćan i bogat, velike koncentracije i dubine, a posjeduje tu fantastičnu teranovsku svježinu i sočnu slast finiša. Svakako čuvati još barem tri godine u primjerenim uvjetima, a idealna konzumacija je od 8 do 12 godina od berbe.
8. Galić Pinot crni 2015.
Vinarija Galić poznata je po graševini i sauvignonu, ali njihova dva najbolja vina trenutno su ovaj pinot crni i chardonnay. Ovo je vino aktualno na tržištu od nedavno i jedno je od boljih ekspresija sorte s kvalitetom ravnom najprestižnijim burgundskim apelacijama. Može se konzumirati odmah, jer je već sad sjajno uravnoteženo, ali najbolje tek slijedi kroz par godina. Idealno od pet do deset godina od berbe.
9. Kabola Malvazija Unica 2015.
Malvazija Unica na tržište izlazi periodično, samo u dobrim berbama, kao što i priliči najprestižnijoj etiketi neke vinarije. Budući da smo nedavno kušali berbe starije od pet godina i vidjeli da su u izvrsnoj formi, ovo sjajno, puno i zrelo vino monumentalne mineralnosti više je nego odlična investicija. Istarski klasik. Trošiti od pet do deset godina od berbe.
10. Kiridžija Dingač 2015.
Kiridžija posljednjih nekoliko godina briljira i uspijeva držati kontinuitet. Nešto ranije je izašao s Dingačem iz 2015. berbe i potez se, slučajan ili namjeran, pokazao punim pogotkom. Vino je oduševilo koncentracijom, bogatstvom, ukroćenom snagom i izvrsnom ravnotežom između zrele i prezrele voćnosti i vrlo diskretnih začina. Otvoriti ga od pet do petnaest godina od berbe.
11. Korak Pinot crni 2016.
Pinot crni Velimira Koraka karakteriziralo je dosad više zrelosti, tijela i alkohola nego u ostalih vina ove sorte njegova podneblja. Ovaj je i dalje jako strukturiran, ali je elegantniji nego inače. Superioran kvalitetom s unikatnim autorskim potpisom. Pun crvenog voća i svježine, s dubinom i mineralnošću u pozadini. Veliko vino. Trošiti od pet do petnaest godina od berbe.
12. Korta Katarina Plavac mali 2011.
Jedno od najboljih, ako ne i najbolje vino ove vinarije do danas. Visoke koncentracije, još pomalo ćoškasto zbog jasno izraženih kiselina i tanina, ali s izvanrednim potencijalom za čuvanje. Od aroma dolaze griotte višnja, hrast, nešto duhana i šljiva. U ustima su glavni raskoš i toplina, ali su izvrsno uravnoteženi spomenutim kiselinama i taninima. Čuvati od 5 do 15 godina od berbe.
13. Kozlović Malvazija Santa Lucia 2016.
Majka svih odležanih malvazija u Istri je doživjela velike promjene od prvog izdanja iz berbe 2001. do danas. Od visokih alkohola, ostatka šećera i snažnog utjecaja hrasta s početka životnog puta ove etikete do današnjih uravnoteženih, sasvim suhih i vrlo svježih vina bez iole utjecaja aroma iz hrasta. Ima potencijal odležavanja od deset do petnaest godina nakon berbe
14. Krajančić Pošip sur lie 2015.
Vjerojatno prvo bijelo vino Dalmacije po kvaliteti. Na nedavnom usporednom kušanju dalmatinskih vina raznih bijelih sorti odmakao je konkurenciji intenzitetom, trajanjem, slojevitošću i savršenom ravnotežom. Odlično podnosi odležavanje i možete ga čuvati do petnaest godina od berbe.
15. Markus Veliko Crno 2015.
Sva crna vina vinarije Markus mogu se čuvati dugački niz godina jer se radi o butiknoj vinariji koja se koncentrirala isključivo na superpremium razinu kvalitete. Danas ističemo Veliko crno, novu etiketu u ponudi koja je došla nakon proslavljenog plavca malog (Dingača) koji redovno svrstavamo među pet najboljih u Dalmaciji. Čuvati od pet do dvanaest godina od berbe.
16. Meneghetti, Meneghetti Red 2011.
Berba 2011. dala im je uvjerljivo najbolje vino ove vinarije do sada i jedno je od najboljih hrvatskih crnjaka općenito. Radi se o tipičnom brodoškom blendu, nešto je koncentriranijem u ustima pa podsjeća više na Pomerol nego na lijevu obalu, ali savršenog je balansa, trajanja, čistoće arome i impresivnog merlotovskog finiša na zrelo crno voće i zadimljene začine. Minimalno do 15 godina od berbe.
17. Saints Hills, Dingač 2013.
Čist i razvijen miris što karakterom, bogatstvom i slojevitošću reprezentira Dingač u njegovu najljepšem izdanju. Suh, snažan, punog tijela, jakog alkohola, iznimne koncentracije, intenzivnog i postojanog okusa, očuvane svježine i sočnosti, ugodne topline. Eksplozija okusa izražena kroz obilje voća i začina, međutim, ne zbog prezrelosti, prezadimljenosti ili preekstraktnosti. Savršeno uglađenih tanina, ni prečvrstih, ni premekih. Iznimno dugačkog trajanja. Od 8 do 20 godina od berbe.
18. Stina, Plavac mali Remek djelo 2011.
Remek djelo je opravdano ime za ovu kvalitetu vino. Sadržajno i toplo u ustima, svilenih tanina, bogato, mekano, a postojano i raskošno. Nešto džemastog voća, puno finih začina, s jasnim pečatom toplog mediteranskog juga. Čuvati ga se može vrlo dugo, ali najbolje ga je otvoriti sada. Trošiti do petnaest godina od berbe.
19. Tomac, Rajnski rizling Amfora 2011.
Rajnski rizling Amfora 2011. utjelovljuje baš sve što vinarija Tomac želi poručiti svojim vinima. To je vinski izraz podneblja, nepatvorene tradicije, znanja i znatiželje, poštovanja prirode te ozbiljnog iskustva bez kojeg se baš ništa ne može napraviti valjano. Elegantnije vino od brojne narančaste i macerirane braće, a opet toliko intenzivno i dugačko, s finim taninskim rubom i slasti kasno jesenskog koštunjičavog voća. Čuvati se može desetljećima i s čuvanjem mu vrijednost samo raste. Idealno od 10 do 20 godina od berbe.
20. Trapan, The One 2013.
Signature vino Brune Trapana koje odlično utjelovljuje prirodu svog tvorca. Naime, vino ne podilazi publici mekoćom i koncentracijom, nego je autentično, stvoreno za istinske connoisseure spremne na čuvanje vina i čekanje savršenog trenutka za otvaranje. Radi se o blendu syraha i terana u omjeru 50/50 s potencijalom za čuvanje od 10 do 20 godina od berbe.