MALA ŠKOLA VINA

VINSKE MUŠICE SAŠE ŠPIRANCA: Ovo su novosti iz Dalmacije koje su vrijedne pažnje!

 Nikša Stipaničev / HANZA MEDIA
U vinskoj ponudi dalmatinskih vinogorja kronično je nedostajalo vina visoke kvalitete iz srednjeg cjenovnog razreda - na sreću primjećuju se pozitivni pomaci.

U dalmatinskom vinarstvu stvari polako sjedaju na mjesto. U vinskoj ponudi dalmatinskih vinogorja kroz zadnja dva desetljeća kronično je nedostajalo vina visoke kvalitete iz srednjeg cjenovnog razreda. Jeftini plavci do četrdesetak kuna se doslovno prelijevaju po policama supermarketa, pa se u borbi za kupca ponekad spuštaju i do razine ispod dvadeset kuna na polici, što je usput ispod kritične točke gdje se generira dugoročni gubitak i onemogućuje razvoj vinarstva neke regije.

Skupih plavaca također nije nedostajalo, jer dingača i premium crnjaka s hvarskih plaža ili bračkih južnih padina po cijenama od 150 do 400 kuna ima na pretek u vinotekama i restoranima, ali im je realni tržišni udio mikroskopski. Globalni zlatni standard za vina najboljeg omjera cijene i kvalitete su vina od deset do dvadeset eura, ili kod nas od 75 do 150 kuna. Kod bijelih vina je to nešto povoljnije, od sedam do sedamnaest eura, ili od 50 do 130 kuna. U toj kategoriji uz malo informiranja možete dobiti kvalitetu jednaku ili bolju od one s višestrukom cijenom nekog lukrativnog brenda, a upravo tu su dalmatinska vina bila deficitarna. Jedna od vinarija koje su pokazivale razum pri formiranju cijena u doba kad su drugi divljali je ona obitelji Skaramuča.

Drnis, 30 km SI od Sibenika, 280212.
Radnici iz drniskog pogona Dalmacija prosvjeduju zbog neisplate placa od 10 mjeseca prosle godine, na poziv radnika u Drnis je dosao sindikalista Lukica Bucat i obratio se radnicima koji su najavili da se u drniskom pogonima nece pokrenuti proizvodnja.
Na slici: vinogradi, ako se kroz 10 dana vinogradi ne porezu nece biti proizvodnje vina.
Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX
Nikša Stipaničev / HANZA MEDIA

Njihov dingač je uvjerljivo u samom vrhu kad je u pitanju omjer cijene i kvalitete. Slično je i s drugim, još povoljnijim vinima. Zbog toga su njihove etikete i postale omiljeni izbor pri nabavci dalmatinskih crnjaka u supermarketima širom zemlje, pa obitelj Skaramuča trenutačno muče slatke brige po pitanju prodaje jer je potražnja za njihovim vinima veća od onog što mogu proizvesti.

Ipak, Skaramuče su odlučili uspješni recept iz trgovine preseliti i na područje ugostiteljstva, pa su izbacili novu liniju vina namijenjenu isključivo ugostiteljstvu i vinotekama pod imenom Elegance. Radi se o tri etikete, dingaču, plavcu malom i pošipu, od kojih smo potonja dva recenzirali u nastavku teksta. Elegance linija je ono za čime ugostitelji vape. Vina koja su plod pažljive i stroge selekcije grožđa u vinogradu i najuspješnijih bačvi u podrumu, a pritom se ne dižu u cjenovne stratosfere već su se smještene u redu vina koja imaju najveći obrtaj na vinskim kartama nekog restorana.

Serija je, naravno, količinski limitirana i u prvoj godini je namijenjena samo ograničenom broju restorana. Pošipa je primjerice proizvedeno samo 1600 boca, a plavca malog i dingača samo po 3000 boca.

Orebic, 210812.
Najmista u Dalmaciji.
Orebic je najvece turisticko mjesto u Dubrovacko-neretvanskoj zupaniji poslije Dubrovnika.
Na slici: Poluotok Peljesac kraljevstvo je vina dingac, najcjenjenijeg hrvatskog vina nedaleko od Orebica.
Foto: Denis Jerkovic / Cropix
Denis Jerković / HANZA MEDIA

Nešto sjevernije na obali, u zaleđu Skradina, u malom vinarskom mjestu Plastovo je vinarija Marka Sladića također izbacila jedan sjajan novitet namijenjen ugostiteljstvu i vinotekama. Radi se o crnjaku od lokalne sorte lasin (ili lasina). Ta bezrazložno podcijenjena sorta je u prošlosti završavala kao dio jeftinih kupaža velikih vinarija ili prodavana u bescjenje kao “domaće” vino dalmatinskih težaka, a zapravo se radi o veličanstvenoj sorti čiji potencijal za kvalitetu je ravan onom babića ili plavca malog ili čak i veći.

Rano je još za velike tvrdnje jer se tek odnedavno radi ambicioznije u vinarijama Marinka Sladića, Marka Sladića i Alena Bibića, pa ćemo istinski doseg spoznati tek po dužem odležavanju za desetak godina. Podcijenjena je bila prvenstveno zbog providnije crvene boje za razliku od tamnih babića i dingača. Bojom podsjeća na pinot crni ili još više na talijanski Barolo, ali u ustima vlada prava mediteranska raskoš s pečatom svježine sjeverne Dalmacije, i nedvojbeno je vino namijenjeno najizbirljivijim ljubiteljima.

SKARAMUČA PLAVAC MALI ELEGANCE 2016. 87,50 kn 87/100

Dalmatinski odgovor na jednu od najpopularnijih restoranskih etiketa crnog vina, Josićeve Cicconie Nigre. Posjeduje jednaku sočnost i svježinu te voćnu atraktivnost, s razlikom da je ovo ipak vino dalmatinskog juga s izraženijom dubinom i trajanjem te savršenim balansom između te zavodljive voćnosti i slasti obilnih začina što porijeklo nalaze u hrastu. Zamišljamo ga kao idealno vino na čašu za opuštena druženja, ili kao pratnju jednostavnijim jelima s roštilja, lazanjama, ili jelima s tamnim umacima od pečenja.

SKARAMUČA POŠIP ELEGANCE 2015. 112,50 kn 89/100

Dok je plavac zamišljen da bude sortno atraktivan i razumljiv najširoj populaciji te potrošnji najkasnije do pet godina od berbe, pošip je plod puno veće ambicije. Radi se o pravom osvježenju na sceni dalmatinskih bijelih vina. Posjeduje dubinu, mineralnosti i slojevitost serioznih meditativnih vina, ali istovremeno mu ne nedostaje zrele voćnosti i aromatskih primjesa mediteranskog bilja što ga čini jednako privlačnim i najširoj populaciji pilaca. Većim djelom je dozrijevao na vlastitim kvascima pod kontroliranom temperaturom u inoks bačvama, a manjim dijelom u malim francuskim hrastovim bačvama. Zbog toga i posjeduje taj sjajni spoj svježine i zrelosti. Već u svojom prvom izdanju svrstao se u sam vrh domaće ponude pošipa.

SLADIĆ LASIN 2015. 112,50 kn 91+/100

Pravo malo remek-djelo čiju ćemo punu kvalitetu spoznati tek za koju godinu, po odležavanju u boci i podrumu. Samo 1000 boca je dobiveno od ove berbe iz 30 godina starog obiteljskog vinograda. Providne rubinsko crvene boje s refleksom smećkaste na obrubu. Na nosu vladaju začini i suho bilje, prvo porijeklom iz hrasta, a drugo iz načina dozrijevanja vina i sorte. U ustima pak dominira vrlo zrela voćnost na trešnje, višnje i šljive i pomalo podsjeća na bolje plavce, ali ima izraženije kiseline. Sa 13,6% alkohola niti je pretoplo, niti preblago, odiše bogatstvom i stanovitom slašću na finišu. Dozrijevalo je godinu dana u mađarskom repariranom hrastu, na talozima, bez puno miješanja, s 10 dana maceracije i obavljenom spontanom malolaktikom. Vino o kojem će se zasigurno puno raspredati u vinskim kružocima sljedećih godina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. travanj 2024 14:24