NAKON 30 GODINA PRODAJE na kućnom pragu i svom imanju otvorio sam dućan sa slavonskim specijalitetima u centru Požege, u Cehovskoj ulici nadomak Trga Svetog trojstva.
PROSTOR KOJI SAM IZNAJMIO trebao je puno ulaganja, a za sve proizvode morao sam platiti dodatne oznake za maloprodaju. Uz sve kontrole koje imam na imanju u proizvodnji, sada sam se susreo s novim inspekcijama. Samo u protekla dva mjeseca posjetilo me pet inspekcija.
NIJE MI BILO TEŠKO DONIJETI ODLUKU o širenju na maloprodaju jer sam se našao pred zidom. Želio sam zadržati svog sina Damira i snahu Mateju na imanju jer su već ozbiljno počeli razmišljati, kao mnogi mladi ljudi, o odlasku u Njemačku.
ZAPITAO SAM SE U JEDNOM TRENUTKU - pa, nisam valjda toliko nesposoban da sve ono što sam uložio u održavanje slavonske tradicije nestane s mojom generacijom. Prepisao sam poslovanje na sina i sada sam obični zaposlenik u njegovoj tvrtki.
NE, NE PLAŠIM SE da bi me taj novi direktor uskoro mogao poslati na burzu kao tehnološki višak, ha-ha-ha. Možda, ako se dogovorimo oko otpremnine koja neće biti mala, ha-ha.
PRVIH ŠEST MJESECI DUĆAN RADI ODLIČNO, vidi se da su Požežani željni mesnih specijaliteta bez ikakvih aditiva, na način na koji su to radili njihovi stari, pa i oni sami. Sada im se više ne isplati kupovati svinje pa kupuju pomalo, ono što sezonski dolazi.
POŽEŽANI SU MOJ DUĆAN PRIHVATILI KAO SVOJU PUŠNICU koju više nemaju, a navikli su svako malo skočiti na tavan ili u pušnicu da nožem odrežu komadić kobasice ili slanine. Tako i u dućanu, prvo idu čvarci i svježe kobasice, pa tanke dimljene, pa krvavice, bijele krvavice i švargle, pa kulenove seke i kulinovi.
VEĆ TRADICIONALNO ZA USKRS RADIM domaće dimljene šunke za koje već imam skoro ispunjenu bilježnicu narudžbi. Počeo sam sa stotinjak šunki prije desetak godina, a sada ih radim više od 300 koje prodajem uglavnom istim kupcima iz cijele Hrvatske.
MEĐU PRVIMA SAM POČEO UZGAJATI CRNE SVINJE FAJFERICE koje križam s durokom jer je sama crna svinja premasna i od nje ne ostane puno kvalitetnog mesa za preradu. Eventualno je dobro kao svježe meso. Da se to isplati, svi bismo već prešli na tu proizvodnju. Onaj tko vam kaže da se bavi preradom čiste fajferice, to su priče za malu djecu.
SLIČAN JE PROBLEM KOD SVIH TIH TRADICIJSKIH SORTI, poput banijske šare i turopoljske svinje, jer kada su one nastajale na cijeni je više bila mast nego samo meso.
NAKON ŠTO JE NAŠ KULIN pred europskom zaštitom, članovi udruge Slavonski domaći kulen-kulin pojedinačno će zaštititi svoj proizvod, pa ću tako i ja. Ali, najveći nam je problem nedostatak preradbenih kapaciteta za meso.
NEDAVNO JE ZATVORENA KLAONICA KUTJEVA D.D. u koju smo svi mi manji proizvođači išli na uslužno klanje pa sada moramo voziti svinje u udaljene klaonice koje to rade manje kvalitetno. Zato ćemo tražiti od ministra Tolušića da nam pomogne pri gradnji manjih klaonica.
SADA KAD SAM POSTAO OBIČNI ZAPOSLENIK u poduzeću sina Damira, pomalo ću se povući iz raznih ocjenjivačkih sudova u kojima sam sudjelovao za najbolju kobasicu, kulen, švarglu, čvarke. Zašto bih ja davao legitimitet i dijelio diplome neregistriranim proizvođačima koji kasnije prodaju na crno i bez poreza ruše cijenu mom proizvodu. Eto, na izboru za najbolju kulenovu seku od stotinjak natjecatelja, samo ih je pet-šest imalo registrirani obrt.